Rekla je to na danas otvorenoj dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji "Politika tržišnog natjecanja EU i posljedice za Hrvatsku" predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Olgica Spevec.
Konferencija, koju su organizirali hrvatska Agencija i danski Europa institut, okupila je stotinjak sudionika, a njen je cilj ukazati na važnost tržišnog natjecanja za razvitak tržišnog gospodarstva, kao i za proces stabilizacije i pridruživanja te usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnim stečevinama EU.
Šef Delegacije Europske komisije u Zagrebu Jacques Wunenburger je podsjetio kako je obvezu zaštite tržišnog natjecanja Hrvatska preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te da će i to područje, nužno ne samo za funkcioniranje tržišta i gospodarstva, već i cijelog društva, biti područje 'screaninga', odnosno provjere napretka učinjenog u prilagodbi pravnim stečevinama EU.
Jedan od nužnih uvjeta za zaživljavanje tog sustava, pojasnila je Spevec, svakako je i funkcionirajući pravni sustav, što u Hrvatskoj danas nije slučaj. Navela je tako primjer da je do sada samo jedan prekršaj s područja zaštite tržišnog natjecanja prekršajno kažnjen, dok velik broj slučajeva na sudovima dočeka zastaru.
Profesor na Sveučilištu u Liegeu te savjetnik na području zaštite tržišnog natjecanja Damien Geradin kaže da se sa sličnim problemima susreću ne samo ostale zemlje u tranziciji, već i nove i stare članice EU, u kojima sudstvo također najčešće predstavlja 'usko grlo'.
Samo postojanje zakonske regulative i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja često ne znači ništa ukoliko je izostala implementacija te regulative. Naveo je primjer Tunisa, koji zakon i agenciju ima već 15-ak godina, a unazad 10 godina riješeno je samo 10 slučajeva.
'Mlade' agencije, poput hrvatske, ne moraju se odmah hvatati u koštac s velikim slučajevima, poput kompliciranih međunarodnih spajanja kompanija. Dovoljno je baviti se slučajevima koji nisu ništa manje štetni, a na kojima poboljšanje obični građani mogu osjetiti odmah, poput slučajeva kartela ili monopola.
No, Spevec je kazala kako upravo na tim područjima Agencija ima određenih problema zbog neadekvatnosti zakonodavstva. Primjerice, Agencija danas nema punu nadležnosti za nadzor sektora energetike koji nadzire Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti, kao ni telekomunikacija, koje su u nadležnosti Hrvatska agencija za telekomunikacije i sl. Istodobno, to su područja koja su i u razvijenijim zemljama najpodložnija pojavi kartela ili monopola.
Osim u zaštiti tržišnog natjecanja, regulatorna tijela na tom području u zemljama u tranziciji, ističe Geradin, sve više zauzimaju i ulogu savjetodavca vlade. Na primjeru deset novih članica EU pokazalo se da ljudi stručni na tom području, upravo zbog specifičnosti znanja, mogu imati značajnu ulogu konzultanta u procesima privatizacije i liberalizacije nekih segmenata tržišta.