Europska Zajednička poljoprivredna politika (CAP) regulirana je brojnim obvezujućim pravilima, koja će Hrvatska morati usvojiti i osigurati njihovu provedbu kako bi se mogla suočiti s konkurentskim pritiskom unutar EU-a i osigurala primjerene uvjete života na ruralnim područjima. Gotovo polovica europskog proračuna otpada na Zajedničku poljoprivrednu politiku.
Na poljoprivredu otpada 10 posto BDP-a u Hrvatskoj, a procjenjuje se da približno pola milijuna ljudi živi na poljoprivrednim gospodarstvima, a deset posto radno sposobnog stanovništva ostvaruje dohodak od te djelatnosti
Na tom području Hrvatska ne kreće od nule jer je posljednjih nekoliko godina doneseno nekoliko krovnih zakona, kojima se regulira poljoprivredna djelatnost, ali je preostalo još dosta posla u donošenju podzakonskih propisa i prilagodbi stručno-tehničkim pravilima i propisima, ističu stručnjaci u Ministarstvu europskih integracija zaduženi za usklađivanje zakonodavstva.
Još uvijek postoji niz mjera hrvatske poljoprivredne politike koje su u neskladu s acquisom communautaireom (pravna stečevina Europske unije).
Do sada je najviše napravljeno na području fitosanitarnog i veterinarskog zakonodavstva.
Najviše posla bit će kod usklađivanje sustava državnih potpora, koji se bitno razlikuje od europskog. U vezi s tim, morat će se uspostaviti tijela, koja će voditi računa o raspodjeli subvencija. Isto tako, morat će se izvršiti standardizacija objekata, uspostaviti sustav nadzora u poljoprivredi, pojačati granične veterinarske inspekcije.
Europska unija ima vrlo stroge propise o higijeni mliječnih i mesnih proizvoda, koji će u Hrvatskoj također morati provoditi.
Upravo u vezi s tim, u posljednje vrijeme provlače se teze kako će s ulaskom u EU biti zabranjeno kolinje ili prodaja sira i vrhnja na tržnicama.
Međutim, kako objašnjavaju u Ministarstvu europskih integracija, riječ je o "lovu na vještice". Premda postoji čitav niz pravila o načinu klanja životinja, direktiva kojom se to regulira, sadrži i odredbu koja kaže da se ta pravila ne moraju primjenjivati ako je riječ o klanju za osobne potrebe. Sličnu tradiciju imaju Grčka i Portugal, gdje se s kolinjem normalno nastavilo i nakon što su te zemlje ušle u Europsku uniju.
Slično je sa sirom i vrhnjem - propisi EU-a dopuštaju prodaju proizvoda koje proizvođači proizvode na vlastitom imanju. Najvažnije odredbe u direktivi o mlijeku propisuju da životinje od kojih se mlijeko dobiva moraju biti zdrave. Ako se ispunjava taj uvjet onda proizvođači mogu prodavati proizvode uz poštivanje higijenskih standarda, koje određuju nadležna tijela - u Hrvatskoj su to Ministarstvo poljoprivrede, koje izdaje mliječne karte, Ministarstvo zdravstva koje vrši sanitarne preglede te tržnice koje provjeravaju sve te dozvole.
Hrvatska će u okviru poglavlja morati izraditi program za ruralni razvitak, na što Europska unija u posljednje vrijeme usmjerava veliku pozornost. Sve se više sredstava usmjerava na mala obiteljska gospodarstva, koji su važan element očuvanja i razvoja sela. Baš takva gospodarstva prevladavaju u Hrvatskoj - prosječna veličina poljoprivrednog posjeda iznosi 2,8 hektara, oko 47,5 posto seoskih domaćinstava obrađuje manje od jednog hektara, a oko 40 posto obrađuje od jedan do pet hektara poljoprivredne površine.