Dulović, u to vrijeme novinar beogradskog dnevnika "Ekspres politika", ispričao je da je o ubojstvu civila prvi put čuo od dvoje ljudi, od Slaviše Pavlovića iz Smedereva i dobrovoljke Dragice. Pavlović je, po njegovim riječima, "s uživanjem pričao detalje" o tome kako su u noći od 18. na 19. studenoga ubijali civile, od 19 do jedan sat u noći i kako su mnogi "molili i plakali i tvrdili da oni nisu pucali". Istoga dana, nastavio je Dulović, priču je ponovila i dobrovoljka Dragica, rekavši i da su "leševi zatrpani buldožerom".
"Nemam saznanja tko je naredio ubijanje zatvorenika na Ovčari, bilo je dosta i revanšizma među ljudima koji su živjeli u Vukovaru, a i bio je to spektar tipova među kojima je bio priličan broj psihičkih slučajeva. Mi novinari smo ih nazivali 'šešeljevcima'", kazao je Dulović, opisujući kao primjer Ivicu Andrića koji je kasnije poginuo negdje u Bosni.
"Sam je pričao da je bio na Ovčari. Došao je te večeri pripit, bila su i dva oficira za stolom. Razmetao se pričom o ubijanju", ispričao je Dulović i dodao da je Andrić tada Nadi Kalabi poklonio zlatni lančić a oficirima prstenje.
"Bilo je jasno da su to stvari donesene sa stratišta. Potom je kazao da meni ništa nije poklonio, htio mi je dati neko zlato, ali sam se - sve osjećajući mučninu - uspio izvući izgovorom da sam alergičan na bilo kakav nakit, a da nemam injekcije za alergiju kod sebe", ispričao je Dulović.
Po njegovom kazivanju, dobrovoljka Dragica je ispričala da je major Veselin Šljivančanin tražio "da ne ubiju sve kako bi isprobao svoju novu pušku", model automatske puške (AKSU-74), skraćenu verziju kalašnjikova, koju je samo on imao. Dulović je dodao da ta priča nikad nije potvrđena i da tih dana "ni od koga nije čuo da je Veselin Šljivančanin sudjelovao u masakru na Ovčari".
O samom masakru vijest se pročula odmah, te su novinari koji su tad bili u Vukovaru saznali za to istoga dana, a pričalo se da je ubijanja bilo i idućega dana, ali vjerojatno na nekom drugom mjestu, a ne na Ovčari.
Za drugooptuženog Stanka Vujanovića, tadašnjeg zamjenika zapovjednika Teritorijalne obrane, Dulović je rekao da se u Vukovaru žalio da "nije imao dovoljno dobrovoljaca, pa je morao za pomoć uzeti prljave 'šešeljevce', koji će o tome pričati na sva usta", što je tadašnji kapetan Miroslav Radić potvrdio rečenicom da "neće valjati što svi sad pričaju o tome".
Dulović se pri svjedočenju koristio bilješkama koje je pisao tih dana u Vukovaru, te se prisjetio i epizode s Vojislavom Šešeljem, koji je negdje u rujnu u Vukovaru svojim dobrovoljcima, uglavnom "pijancima i pljačkašima", kazao da "niti jedan ustaša ne smije živ izaći iz Vukovara". "To nije bio rat, to je bio pljačkaški pohod", kazao je Dulović.
Svjedočenje novinara Dulovića, koji je bio i haški svjedok u procesu protiv Slobodana Miloševića, optuženi su u sudnici pratili s podsmijehom, jednako kao i njihova rodbina. Odvjetnici obrane su pak pokušali pobiti njegov iskaz pitanjima o "radu za neke službe", poznanstvu s generalom Aleksandrom Vasiljevićem, tada šefom KOS-a, kao i pitanjem "je li pripadnik neke političke stranke".
Nakon tjedan dana glavne rasprave, na kojoj je ispitan i drugi svjedok-pokajnik, koji je ostao pri svom iskazu i teretio optužene za zločin na Ovčari, suđenje je prekinuto do kraja listopada. Prema ranijim najavama, tad će biti nastavljen dokazni postupak, te najvjerojatnije ispitani i svjedoci pozvani iz Hrvatske.