Sudjelujući na konferenciji "Pokrenimo Hrvatsku na području ljudskog kapitala", koju su organizirale Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatsko-austrijska trgovinska komora, predsjednik Mesić je naglasio će se osobno zauzeti da takav poseban zakon bude prihvaćen u Hrvatskom saboru.
Ocijenio je da su radničko dioničarstvo i suodlučivanje u donošenju odluka važnih za poduzeća najbolji način razvoja ljudskih potencijala te dobrih odnosa rada i kapitala, podizanja konkurentnosti proizvoda i ukupne privrede.
Dodao je kako bi rezultati pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj bili puno bolji da se išlo putem radničkog dioničarstva i tragom nastanka kapitala. "Trebalo je naći titulara vlasništva kod onih koji su ga stvarali, pa bismo išli brže ka europskim standardima. Ovako, neuspjeh pretvorbe je ključni razlog zakašnjele tranzicije, a privatizacija je samo njezin komercijalni nastavak", rekao je Mesić.
Uz predsjednika Mesića na skupu je izlagalo nekoliko hrvatskih i austrijskih gospodarstvenika.
Richard Schenz, prvi potpredsjednik Hrvatsko-austrijske trgovinske komore, istaknuo je austrijsku potporu nastojanjima Hrvatske za ulazak u članstvo u Europskoj uniji (EU), ocijenivši da potencijal za gospodarsku razmjenu dviju zemalja, posebno s hrvatske strane, još nije posve iskorišten.
Darko Marinac, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik Uprave Podravke, poručio je Vladi i sveučilištima da puno toga trebaju mijenjati želi li Hrvatska podići svoju ukupnu društvenu konkurentnost.
Goran Radman, član Nacionalnog vijeća za konkurentnost i šef Microsoftova odjela za jugoistočnu Europu, naglasio je pak da, kao i druge male zemlje, Hrvatska svoju ekonomsku poziciju ne može graditi na prirodnim resursima, već na znanju i kreativnosti stanovništva. Bolju obrazovanost i motiviranost ljudi važnima je istaknuo i Eugen Pusić, koji se skupu obratio u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Austrijski stručnjak na području ljudskog kapitala Georg Horacek, trenutno na dužnosti višega potpredsjednika Odjela za ljudske potencijale naftne kompanije OMV, iznio je iskustva OMV koncerna u tranzicijskim zemljama sa stajališta problematike upravljanja ljudskim resursima. On naglašava da pri ulasku u neku od tranzicijskih zemalja, u području ljudskog kapitala korporacije ponajprije zanima stupanj fleksibilnosti radnog zakonodavstva, dok je jednom od najvećih poteškoća označio čestu aroganciju i prepotentnost zapadnih menadžera.