"U cijelosti ćemo rasvijetliti ulogu Miodraga Jokića 6. prosinca 1991. i činjenicu da je Strugar bio isključen iz događaja za koje ga tereti optužnica, jer je postojala izravna komunikacija vojnog vrha JNA i Jokića", kazao je odvjetnik Goran Rodić u uvodnoj riječi na početku dokaznog postupka obrane.
Umirovljeni admiral JNA Miodrag Jokić, koji je optužen zajedno sa Strugarom, u kolovozu ICTY-a priznao je krivnju za kršenje ratnog prava i običaja pri napadu na Dubrovnik, temeljem čega je u ožujku ove godine osuđen na sedam godina zatvora.
Među 32 svjedoka koja su u 17 tjedana suđenja izveli tužitelji, upravo je Jokić dao ključne dokaze Strugarove odgovornosti za ratne zločine iz optužnice, no Rodić je danas najavio kako će dokazati da se radilo o lažnom iskazu.
Strugar je bio zapovjednik II. operativne skupine JNA, koja je okupljala sve snage angažirane u napadu na Dubrovnik, a njegov zamjenik Jokić nalazio se na čelu 9. Vojnopomorskog sektora Boka.
Središnji događaj optužnice je razoran topnički napad na zaštićenu povijesnu jezgru Dubrovnika izveden 6. prosinca '91., u kojem su dvije osobe poginule, tri su ranjene a veći broj povijesnih palača i drugih spomenika kulture u Starom gradu je uništen ili oštećen.
Prema razvoju sitacije, koju je sugerirao odvjetnik Rodić, tog ključnog 6. prosinca, sve konce u rukama držao je Jokić.
Toga dana je u 12 sati trebalo na snagu stupiti primirje koje je Jokić dogovorio s hrvatskom stranom, no prema zapovjedi koju je primio od vrha JNA odobrio je da se prije primirja pokuša zauzeti tvrđava na Srđu, važna strateška točka hrvatske obrane.
"Obrana će dokazati da zapovjedništvo II. operativne skupine nije bilo upoznato s napadom na Srđ i da zapovjednik 9. VPS-a Jokić nije zaustavljao napad na Srđ, kako je svjedočio pred sudskim vijećem", kazao je Rodić. Dodao je da su hrvatske snage sa Srđa i s položaja u blizini Starog grada, tada nanijele teške gubitke napadačima, pripadnicima III. bataljuna Trebinjske brigade JNA, koji su se morali povući na početne položaje.
Obrana će, po njegovim riječima, također dokazati da JNA 6. prosinca nije granatirala Stari grad, sve dok iz njega i s položaja u neposrednoj blizini, nisu nanošeni ozbiljni gubici snagama III. bataljuna koje su izbile na Srđ.
Zapovjednik III. bataljuna bio je Vladimir Kovačević Rambo, trećeoptuženi s iste optužnice kojeg je ICTY zbog dijagnosticirane psihoze uputio na psihijatrijsko liječenje u Srbiji. Razaranje Starog grada obrana je na dosadašnjem suđenju opisivala kao Kovačevićevu "samovoljnu odluku i osvetu zbog gubitaka".
Rodić je u uvodnoj riječi govorio i o povijesnom kontekstu u kojem se dogodio napad na Dubrovnik, navodeći, kako je "cilj operacije bilo povratiti kontrolu nad južnom Dalmacijom do političkog rješenja krize i izbiti na more na prilazima Dubrovniku".
Obrane je izvela i svog prvog svjedoka, Slobodana Novakovića (52), TV-mehaničara iz Herceg Novog, koji je rekao da je 1991. kao vezist jednice Teritorijalne obrane Herceg Novi održavao radio-stanice.
On je opisao napetost na granici uoči napada, govoreći o topničkom napadu ZNG-a na crnogorsko selo Malta. Rekao je da kako je za Strugara čuo tek nakon povlačenje JNA iz Hrvatske te kako je mislio da operacijom zapovjeda Jokić. U protuispitivanju su tužitelji pokazali da se radi o nevjerodostojnom svjedoku koji je 1992. pred sudom u Herceg Novom optužen zbog pljačke.