Subašić tvrdi da službeni podatak o 60 tisuća tona takva otpada godišnje nije točan, te da ne postoji korektna evidencija opasnog industrijskog otpada. Veliki je problem, kaže Subašić, zbrinjavanje opasnog industrijskog otpada, koje je dodatno otežano zaustavljanjem rada spalionice PUTO nakon požara u tom pogonu. Po njegovim riječima, jedino primjereno rješenje za takav otpad je njegov izvoz, a kako je izvijestio, vrijednost nagorenog i izgorenog otpada iz PUTO-a koji se izvozi u München je 6 do 7 milijuna kuna.
Uz problem obrade, Subašić je istaknuo i poteškoće u odlaganju otpada i to prvenstveno zbog toga što Hrvatska nema nijedno odlagalište opasnog otpada, a planove Vlade da taj problem riješi do listopada ove godine ocijenio je posve nerealnim.
Pomoćnik ministra poljoprivrede u Upravi za veterinarstvo Mate Brstilo pak, kaže da samo količina evidentiranog opasnog otpada životinjskog porijekla u Hrvatskoj godišnje iznosi 60 tisuća tona, dok je otpad koji nastaje klanjem 700 tisuća svinja godišnje na privatnim gazdinstvima neevidentiran i neprimjereno zbrinut.
Po riječima državne tajnice u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marije Pejčinović Bulić, najveći izazov koji pred Hrvatskom stoji tijekom procesa priključenja Europskoj uniji, upravo je prilagodba zakonodavstva na području zaštite okoliša, na koji se odnosi gotovo jedna trećina zajedničkih pravnih stečevina EU-a koje u svoje zakonodavstvo mora uklopiti svaka zemlja kandidat.