Osobama čije su sposobnosti za učenje značajno ispodprosječne kod nas je jako otežan pristup obrazovanju i zapošljavanju, tako da je u cijeloj zemlji zaposlena svega nekolicina osoba s intelektualnim poteškoćama.
Službeni podaci govore da je od 15.000 djece s tjelesnim i intelektualnim poteškoćama 64 posto njih uključeno u redovno školovanje, no stručnjaci smatraju da je svega 1,5 posto djece zaista uključeno u redovno obrazovanje, zajedno s ostalim vršnjacima, budući da specijalne i odvojene škole ne smatraju pravim uključivanjem, kazala je danas prilikom predstavljanja Izvješća Ljiljana Pintarić Mlinar s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Kod nas samo djeca s lakim intelektualnim teškoćama imaju pravo na obrazovanje u redovnim školama, dok se djeca s umjerenim i većim intelektualnim teškoćama upućuju u "specijalne škole" ili ustanove socijalne skrbi.
Na dvije tisuće djece s poteškoćama dolazi samo jedan stručni suradnik, logoped, psiholog, defektolog i sl., a predrasude društva prema uključivanju tih osoba prate ih od vrtićke dobi.
Ljiljana Pintarić Mlinar napominje kako ni u nekim zemljama Europske unije situacija nije puno bolja od naše, ali mi imamo više problema na lokalnoj razini.
"Roditelji ne bi smjeli ovisiti samo o sreći ili slučajnosti da naiđu na učitelja koji bi bio spreman raditi s njihovom djecom", dodaje.
U Izvješću Otvorenog društva potiče se hrvatsku Vladu na što skorije inicijative za razvoj i provedbu inkluzivnog zakonodavstva i potpunu integraciju djece različitih teškoćama u razvoju.
Također se od Ministarstva obrazovanja očekuje da osigura izvore i podršku kako bi se svoj djeci s poteškoćama omogućio pristup redovnim školama u cijeloj zemlji.