Autor je knjigu, u izdanju zagrebačkoga "Sysprint", podijelio u devet cjelina, a po riječima urednika Ede Popovića, svaki od naslova upućuje na to koje društvene bolesti Mandić u svojoj knjizi razobličuje i dijagnosticira.
Prva je cjelina posvećena Hitnoj službi za strukturu grijeha u Lijepoj našoj, a slijede hitna službe za medije, za našu zatvorsku&logorsku književnost, za "kaminski štimung", za provjetravanje hrvatske književne garsonijere, za prevrednovanje televizije, računala&interneta, za bauke svih vrsta, za ozbiljna pitanja, za lakša pitanja te za baratanje metaforama.
Po ocjeni recenzenta Jurice Pavičića, šestogodišnje razdoblje koje obuhvaćaju Mandićeve kolumne, jednako je dramatično i za novinsku kuću "Vjesnik" za koju autor piše.
Velik broj tekstova sabranih u knjizi, po Pavičićevim riječima, bavi se rasapom ideologija, sudbinom "Vjesnika", medijskim prostorom, a Mandić sa zazorom govori i o nekim važnim fenomenima posljednjih petnaestak godina, među kojima značajno mjesto ima i internet.
Naglašavajući kako se u "Hitnoj službi" radi o razjasnidbi mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovog tisućljeća, autor je izrazio uvjerenost da će se ta njegova knjiga za dvadeset godina čitati još bolje nego danas.
Igor Mandić, kojemu je ovo 25 knjiga, kako se napominje na ovitku, spriječio je upropaštavanje "Vjesnika" u kojem je radio gotovo 40 godina, i jedini je hrvatski intelektualac koji je javno osudio NATO-ovo bombardiranje Srbije te je zaslužan za afirmaciju feminizma koji je zatim pokopao.