Mediji su u četvrtak prenijeli rezultate UN-ove istrage koja je otkrila da je više od 2000 tvrtki protuzakonito isplatilo 1,8 milijarda dolara bivšoj vladi Sadama Huseina manipulirajući programom Ujedinjenih naroda za Irak nafta-za-hranu vrijednim 64 milijarde dolara.
Izvješće, koje je proveo istražiteljski tim UN-a na čelu s Paulom Volckerom, bivšim predsjednikom Američkih saveznih rezervi, otkriva da je Wolfgang Denk, menadžer u Daimler-Chrysleru pristao 2001. godine platiti 10 posto provizije na ugovor o prodaji oklopnog kombija Iraku.
"Daimler Chrysler nije otkrio taj ugovor niti podastro bilo koje dokumente koje je povjerenstvo (Volcker) zatražilo", piše u izvješću, a DaimlerChrysler tvrdi da nije svjesno platio proviziju.
Za nedopušteno plaćanje provizije iračkom režimu optužene su i tri podružnice njemačke elektroničke tvrtke Siemens koja je istražnom povjerenstvu odgovorila da ne može potvrditi navode te ocijenila da su zaključci "preuranjeni i neopravdani".
Švedski proizvođač automobila Volvo, čije se ime također spominje u izvješću u vezi s ilegalnim poslovanjem, kazao je pak da su se plaćanja za poslovanje u Iraku u to vrijeme smatrala redovitim postupkom.
"Naš agent (u Iraku)... rekao je povjerenstvu da je isplatio bagdadskom režimu novac i nemamo razlog u to sumnjati", rekao je za agenciju Reuters glasnogovornik Volva Marten Wikforss i dodao da je u to vrijeme plaćanje "bilo nešto kao pristojba iračkom režimu za poslovanje u toj zemlji što je očito u velikom broju tvrtki koje se u izvješću spominju".
Režim u Bagdadu bio je tada legitimna vlast i sve poslove odobravali su Ujedinjeni narodi, rekao je glasnogovornik ali i naglasio da će tvrtka pozorno razmotriti izvješće te da kodeks ponašanja tvrtke ne prihvaća mito u poslovnim sporazumima.
FT u petak spominje i druga imena kao što su britanska tvrtka za inženjering Weir Group te francuska banka Banque Nationale de Paris koja je skrivala identitet trećih strana što su kupovale iračku naftu ako su to one tražile.
Volckerovo izvješće naglašava da je režim Sadama Huseina zarađivao krijumčarenjem iračke nafte izvan programa.
Više od 18 milijuna barela nafte išlo je tako, prema izvješću, izravno na ime Georgea Gallowaya, zastupnika u britanskome parlamentu koji je tim novcem financirao svoju kampanju, ili na ime njegova partnera, jordanskog poslovnog čovjeka.
Galloway i njegova bivša supruga Amineh Abu Zayyad na čiji su račun također navodno dostavljana sredstva niječu da su primali ili tražili bilo kakav novac od iračke nafte.
U provedbi programa nafta-za-hranu, koji je trajao od 1996. do 2003. i bio jedna od najvećih svjetskih humanitarnih operacija, sudjelovalo je oko 4.500 tvrtki i pojedinaca iz 66 zemalja.