"Petnaest godina otkako je Republika Hrvatska proglašena samostalnom nacionalnom, građanskom i socijalnom državom demokratskih prava i sloboda dovoljno je dugo razdoblje da se sagledaju dosadašnja iskustva i učinci na položaj i ulogu redovništva u novim okolnostima te da se pristupi dugoročnijem razmatranju pitanja mjesta i uloge redovništva u našoj Crkvi i u hrvatskom društvu", stoji u današnjoj izjavi.
Redovnički poglavari smatraju da se ozbiljno razmatranje položaja redovnika odnosi i na pitanja položaja redovništva u biskupijama te u cjelini Crkve u Hrvatskoj.
Dodaje se da takvo očekivanje ima ishodište u odredbama Codexa iuris canonici i u drugim dokumentima crkvenoga učiteljstva te da izvire i iz novih okolnosti koje su nastale potpisivanjem sporazuma između Republike Hrvatske i Svete Stolice kojima se uređuju međusobni odnosi.
S tim u vezi, redovnički poglavari ističu da se zauzimaju za kršćanski pojmljeno zajedništvo i za kršćansku solidarnost koja uvijek seže onkraj granica vlastita posjeda, obuhvaća i uključuje stalno sve šire krugove - druge župe i samostane, redove i biskupije, klerike i laike. U takvoj uzajamnosti vide pak i osobit most između redovničkih zajednica i svijeta.
U izjavi redovničkih poglavara što su je za HKVRP i HUVPR potpisali fr. Ivan Iko Mateljan i s. Emila Barbarić ističe se da se hrvatsko redovništvo u svojoj dugoj povijesti dokazalo kao važan unutarcrkveni te društveni i, osobito, kulturni čimbenik.
S tim u vezi se i podsjeća da se dragocjene vrijednosti kulturne baštine nastale ili se i danas čuvaju i u prostorima samostana te da je redovništvo posvećivalo i posvećuje osobitu brigu očuvanju prirode te općenito uvjeta za zdrav život i odgovorno odnošenje prema onome što se danas naziva okoliš.
Napominje se da je tijekom povijesti - u razdobljima kada je narod bivao prepušten sam sebi - redovništvo davalo doprinos i na političkom te na vojno-obrambenom planu, ali da je svakako i u takvim razdobljima njegovo primarno poslanje bilo u spasavanju duša, stoji, uz ostalo, u izjavi.