Bushove riječi izrečene u telefonskom razgovoru između dvojice čelnika 30. siječnja 2003., prema bilješkama tadašnjeg Blairevog tajnika, objavljene su u američkom izdanju knjige "Svijest bezakonja", britanskog autora Phillippea Sandsa.
Radi se o jednoj rečenici u tajnom i privatnom dokumentu za koji NYT kaže da ga je vidio, u kojoj se navodi da je Bush "želio početi od Iraka u rješavanju problema širenja oružja masovnog uništenja te da je posebno spomenuo Saudijsku Arabiju, Iran, Sjevernu Koreju i Pakistan".
Navod bi mogao biti značajan jer izgleda da dodaje Saudijsku Arabiju i Pakistan na popis koji je ranije javno sadržavao samo Irak, Iran i Sjevernu Koreju, koje je Bush nazivao "osovinom zla", ali nikad bliske saveznike poput Pakistana i Saudijske Arabije.
NYT također kaže da dokument pokazuje da su Bush i Blair razgovarali o tome da li da traže drugu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja bi Iraku dala ultimatum da odustane od oružja masovnog uništavanja prije nego poduzmu vojnu akciju.
Bush se suglasio s Blairom da "ima smisla pokušati drugu rezoluciju, koju bi on volio dobiti", piše list, ali je rekao i da ga zabrinjava da će Sadam Husein varati te da bi UN-ov inspektor oružja Hans Blix mogao izvijestiti "da Saddam počinje surađivati".
"Njegova najveća briga je bila da bi mogao izgledati slab", navodi NYT britanski dokument.
Sjedinjene Države i Velika Britanija nisu uspjele dobiti drugu rezoluciju i započele su napad na Irak u ožujku 2003., bez nje navodeći kako su prethodne rezolucije već praktički odobrile uporabu vojne sile ukoliko Irak ne izvrši obveze.