IAEA je 24. rujna glasovanjem a ne konsenzusom, što je rijetkost, donijela rezoluciju kojom poziva Teheran da odmah prekine preradu urana uz prijetnju prijavom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda koje bi moglo Iranu nametnuti sankcije.
"Spomenuta rezolucija nema pravnu i tehničku pozadinu, već je to politička rezolucija", rekao je veleposlanik na konferenciji za novinare nazvanoj "Iranski miroljubivi program za nuklearnu energiju".
Bude li Iran prijavljen Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, nijedna strana neće biti pobjednik, rekao je veleposlanik.
Zapad optužuje Iran da pod krinkom razvoja nuklearne energije u civilne svrhe razvija nedopušteno oružje, što Iran oštro odbacuje i poziva se na svoje neotuđivo pravo obogaćivanja urana u svrhu proizvodnje električne energije.
Iran, međutim, "ne prihvaća dvostruka mjerila", rekao je Shamsian i podsjetio na odredbu 4 Statuta Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), kojemu je Iran pristupio 1974., a koji svim zemljama jamči pravo na korištenje atomske energije u mirnodopske svrhe.
Islam ne dopušta korištenje nuklearnog oružja i službeno je stajalište Teherana da svijet treba biti očišćen od atomskog oružja, rekao je veleposlanik i upozorio da je pritisak izostao na zemlje u regiji poput Indije, Pakistana te Izraela koje su priznale posjedovanje nuklearnog oružja.
Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je na Općoj skupštini UN-a u rujnu takvu politiku nazvao "nuklearnim apartheidom" i pozvao sve koji žele žele surađivati neka ulažu u Iran u obliku koncesija.
Iran je pod pritiskom jer je odabrao vlastiti put razvoja a jedina svjetska sila kao što je SAD ne želi vidjeti uspjeh neke zemlje Trećeg svijeta, kakav je Iran, a čiji bi primjer mogle slijediti i druge države.
"Iran plaća cijenu i trud takvih napora", zaključio je Shamsian i upozorio da zalihe nafte valja čuvati za buduće generacije, dok SAD želi da naftom bogate države potroše zalihe i sirovinski osiromašene padnu u ovisnost o razvijenima.
Iransko veleposlanstvo dostavilo je medijima tekstove o iranskim civilnim nuklearnim aktivnostima početima u toj zemlji još 1968., kada je reaktor počela grditi američka tvrtka AMF. U tekstu se ističe da se nakon pobjede islamske revolucije 1979., Iran nije povukao iz NPT-a već je sam 80-ih godina pozvao inspektore IAEA-e da obiđu njegova nuklerana postrojenja.
Opravdanost razvoja nuklearne energije u zemlji tako bogatoj izvorima nafte kao što je Iran, tumači se stalnim rastom potrošnje električne energije, očekivanim porastom cijena nafte, te ekološkim prednostima korištenja čiste, nuklearne energije.