Stazić je, naime, izjavio da mu se javila Ankica Lepej tvrdeći da je tadašnjem državnom odvjetniku Šeksu u ured nosila dokumente o pretvorbenoj pljački, ali da nije ništa poduzeo.
Šeks je odbacio te tvrdnje, navodeći da je dužnost državnoga odvjetnika obnašao od 10. travnja 1992. do 10. kolovoza 1992.
Nitko ne može reći da mi je nosio dokumente o pretvorbi, jer ta '92 bila je drugo vrijeme, podsjetio je predsjednik Sabora.
Staziću je poručio da ne može ni zastupnike, ni predsjednika Sabora, pozivajući se na neprovjerene razgovore, prozivati i prokazivati da su bili ti koji su zataškali i spriječili kazneni progon kriminala u pretvorbi i privatizaciji.
Ni luk jeo, ni luk mirisao, zaključio je Šeks.
Isprovociran, kako je rekao, 'višesatnim, ritualnim šamaranjem replikama' i prepucavanjem koje ne zanima hrvatsku javnost, Tonči Tadić (HSP) tražio je stanku, koju su podržali i drugi klubovi zastupnika.
Sve to dogodilo se u nastavku saborske rasprave o nalazima do kojih su, vezano za pretvorbu i privatizaciju, došla nadležna tijela.