Odrađujući drugi predsjednički mandat na koji je 2004. izabran s više od 80 posto glasova, Bouteflika je od ljeta stanovništvu tumačio sadržaj Povelje za mir, ili drugu fazu projekta nacionalne pomirbe u zemlji koja je potkraj 20. stoljeća proživjela strahote islamskog terorizma.
"Terorizam je prevladan no njegovo definitivno ukorjenjivanje, mir i sigurnost zahtijevaju novu akciju koja će konkretizirati nacionalnu pomirbu", piše u tekstu Povelje o kojoj će u četvrtak odlučivati 32-milijunska sjevernoafrička zemlja.
"Samo kroz nacionalnu pomirbu zacijelit će rane nacionalne tragedije", piše u Povelji na službenim stranicama predsjedništva.
Povelja, koja nudi ukidanje sudskog progona svima koji polože oružje i dragovoljno se predaju, a nisu okrvavili ruke pokoljima i silovanjima, nastavak je Bouteflikina referenduma o "građanskoj slozi" iz 1999., koji je narod podržao omogućivši predaju 6.000 naoružanih islamista.
"Oni koji nose oružje žele političku amnestiju", ustvrdio je u utorak i Ahmed Benaicha, bivši šef Islamske vojske spasa (AIS), oružanog krila raspuštene Islamske fronte spasa (FIS).
Upravo je FIS bio okidač nacionalne tragedije 1992., kada su vlasti i utjecajna vojska poništile opće izbore na kojima je stranka pobjeđivala, stranci zabranile rad a čelnike zatvarale.
Odmazda je krenula u obliku atentata na državne dužnosnike, političare i "strance kršćane", među kojima i dvanaestorica radnika "Hidroelektre" zaklana 1993. na gradilištu Tamezguidi. GIA (najzloglasnija među oružanim skupinama) obrazložila je to kaznom Hrvatskoj za "masakr nad muslimanima u Bosni" u vrijeme sukoba u BiH, a radnicima za oglušivanje o naredbu da napuste Alžir.
Napadi radi zastrašivanja postajali su sve brutalniji i usmjereni na civile. Snage sigurnosti uzvraćale su oružanim akcijama čišćenja i u takvoj konstelaciji cijele su obitelji katkad ubijane ako su iz njihovih redova potekli pripadnici snaga sigurnosti ili teroristi.
Do danas je, službeno, u građanskome ratu ubijeno 150.000 ljudi.
Povelja o nacionalnoj pomirbi ne razrađuje uzroke terorizma, ali na skupu u gradu Laghouatu predsjednik je o tome rječitije progovorio.
"Anarahična demokracija s kraja osamdesetih i nedosljednost u rukovođenju državom stvorile su ozračje u kojem su neki povjerovali da im je dopušteno pribjeći nasilju", kazao je.
Od stjecanja neovisnosti 1962., Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN), stranka bivših boraca protiv francuske kolonijalne vlasti i moćna vojska vladale su zemljom kombinirajući umjereni socijalizam i arapski nacionalizam u vrijeme snažnoga gospodarskog rasta temeljenog na bogatstvu nafte i prirodnog plina.
No krajem osamdesetih svjetska kretanja, rast nezaposlenosti i nataliteta stvorili su u toj zemlji mladih ljudi plodno tlo za jačanje oporbenih skupina, poglavito islamista koji kreću u političku utakmicu kad je Ustavom iz 1989., omogućen višepartijski sustav.
Religija je bila "instrumentalizirana", kao i "određen broj Alžiraca u protunacionalne svrhe", poručuje Povelja o nacionalnoj pomirbi.
Islamisti su kanili proglasiti islamsku državu, a Bouteflika je na jednome od skupova podsjetio "Ne želimo ni islamsku, teokratsku, ali niti laičku državu".
Predsjedništvo, međutim, Poveljom odbacuje odgovornost za bolno pitanje nestalih tvrdeći da su vlasti kažnjavale svako prekoračenje ovlasti svojih ljudi. Ali, prema udruzi Amnesty International godine 1999., 3.000 osoba smatralo se nestalima a riječ je o ljudima koje su snage sigurnosti ili provladine paravojne skupine odvodile u nepoznato.
"Pitanje nestalih složeno je", kazao je Ahmed Benaissa i dodao da ono "zahtijeva rješenje što je prije moguće kako bi se prekinule patnje njihovih obitelji".
Mir je preduvjet razvoja, ponavljao je proteklih dana šef alžirske države koji planira s približno 45 milijardi eura realizirati brojne projekte privlačenja ulaganja od približno 100 milijardi dolara, riješiti problem siromaštva i službenu nezaposlenost od 17,5 posto aktivnog stanovništva (od kojih je 73 posto mlađe od 30 godina).
No, izolirani džepovi terorizma još postoje, priznao je i u govoru na 60. godišnjem zasjedanju Opće skupštine UN-a, kazavši da Alžir još traži izlaz iz krize kako bi proveo socijalnu reintegraciju zavedenih.