Nikakva manifestacija nije predviđena na saveznoj razini povodom te obljetnice, najavio je u utorak glasnogovornik njemačke vlade.
Nacistički diktator Adolf Hitler, predsjednik Nacional-socijalističke njemačke radničke partije (NSDAP) donio je na stranačkom kongresu 15. rujna 1935. dva rasna i antisemitska zakona.
Trideset mjeseci od dolaska na vlast Hitler je tim zakonima lišio židove prava na njemačko državljanstvo, zabranio im sklapanje brakova i miješanje s arijevcima, koja je po nacističkoj doktrini bila proglašena "čistom" i "superiornom" rasom.
Već u kolovozu 1935. nadležne službe dobile su uputstva ne dopuštati "mješovite" brakove između "arijevaca" i "nearijevaca".
Zakoni, koje je osmislio Hitler osobno, propisivali su sterilizaciju crnaca nastanjenih u Njemačkoj te pripadnika drugih rasa koje bi mogle "uprljati" arijevsku krv. Poglavito se to odnosito na Rome .
Tako je sustavno bilo sterilizirano 25.000 afro-nijemaca, doseljenika iz bivših kolonija njemačkog Reicha koji su do 1933., što znači do dolaska nacista na vlast, uživali status punopravnih njemačkih građana.
Nekoliko mjeseci nakon Hitlerova uspona na vlast, njemačke općine počele su, na vlastitu inicijativu, otvarati 'ciganske' logore za nomade ali i sjedilačke pripadnike te zajednice. Od 1936., Romi su pali pod udar Nuernberškog zakona te su završavali u koncentracijskim logorima.
U tadašnjoj Njemačkoj teško pogođenoj gospodarskom krizom, nacisti su uspostavili režim u kojem su židovi bivali sustavno izolirani, dok je antisemitizam postao temeljna koncepcija nacizma. Još 1924., dobrano prije dolaska na vlast, Hitler je u svojoj programskoj knjizi "Mein Kampf" razradio projekt uspostave Njemačke "oslobođene od židova".
I prije stupanja na snagu rasnih zakona, Hitlerov režim već je počeo provoditi niz antisemitskih mjera, pa je tako 1. travnja 1933., bio organiziran dan "bojkota" židovskih trgovina te akcije protiv židovskih liječnika, pravnika, nastavnika, studenata.
Akcije su se otad nastavile redovito provoditi sve do pogroma "Kristalne noći" i paljenja sinagoga 9. studenoga 1938. godine.
Pet godina ranije dogodio se i prvi javni auto da fe, spaljivanje knjiga "izopačenih" autora, među kojima brojnih židovskih autora (10. svibnja 1933.).
Mjesec dana ranije, 10. travnja 1933., zakon o javnim dužnosnicima dobio je novu uredbu prema kojoj se kriterij nacionalnosti zamjenjuje "rasnim" kriterijem. Ubrzo je taj paragraf o pripadnosti "arijskoj" rasi s kategorije za državne dužnosnike prenesen i na ostale zaposlenike: na javne službenike, radnike, te sve ostale sektore dovodeći do potpunog izopćenja života iz javnog i socijalnog života tadašnje Njemačke.
Prvi zakon o oduzimanju njemačkog državljanstva bio je donesen 14. srpnja 1933., i propisivao je konfiskaciju imovine osoba što se poglavito odnosilo na "Ostjuden" - židove iz istočne Europe.
Nešto prije nacističkog kongresa u Nuernbergu, 17. kolovoza 1935., Gestapo je naredio židovskim organizacijama izradu popisa pripadnika svojih zajednica čime je nacistički režim na nacionalnoj razini dobio cjelovitu židovsku kartoteku.