"Zvali su me iz Islamabada, Španjolske, Južne Amerike... Zapravo, jedine zemlje koje nisu pokazale zanimanje su Kina, Japan i Rusija", kazala je 57-godišnja Ehiers, kći farmera i majka dviju kćeri, nastanjena u ljetovalištu Kleinmond, 120 kilometara od Capetowna.
O svome izumu, u koji je uložila mnogo novca i četiri godine rada, počela je razmišljati već 1969. godine kada je upoznala jednu žrtvu silovanja i tada ustanovila da je "silovana žena živa, no zapravo je mrtva".
U Južnoj Africi rekordan je broj silovanja s više od 52.000 slučajeva svake godine, a 40 posto žrtava su maloljetnice. No, udruga Rape Crisis, za borbu protiv silovanja, ističe da većina žrtava ne prijavljuje silovanje te procjenjuje da je stvarna brojka oko milijun na godinu.
Udruga, međutim, ne pozdravlja "Rapex" već smatra da je to povratak u 15. stoljeće kada se koristio pojas nevinosti. Stoga Chantel Cooper, direktorica te krizne skupine, apelira na društvo da djeluje i poveća "sigurnost žena jer to nije pitanje individualne odgovornosti, već društveni problem".
No, Ehiers ističe da svrha prezervativa nije kazniti muškarce već učiniti žene sigurnijima što je nadasve korisno za žene koje putuju autobusima, prigradskim vlakovima ili se pješice vraćaju s posla, za siromašne mlade žene i žene srednje klase.
Rapex, koji se treba u prodaji naći 2006. po cijeni od jednog randa (otprilike 1 kuna) uvodi se u vaginu aplikatorom i ondje može ostati 24 sata.
U slučaju silovanja, prezervativ se zakači za penis agresora i djeluje kao prezervativ: štiti ženu od zaraze AIDS-om i drugim spolno prenosivim bolestima te od neželjene trudnoće.
Ehiers ističe i da Rapex nije štetan za penis, već se samo zakači za kožu i ne može se skinuti, osim kirurškim putem.
"Silovatelju preostaje tek da se obrati najbližoj bolnici i policija ga može uhititi", pojasnila je Ehiers.