Riječ je o prvom suvremenom i sintetičkom prikazu bitke na Krbavskom polju (9. rujna 1493.) između hrvatske i osmanlijske vojske koju povjesničari, uz onu na Petrovoj gori 1097., smatraju najtežom u povijesti hrvatskoga naroda.
Po židovskom povjesničaru Josipu ha Kohenu za jedan je sat u toj bitci popadalo 7.000 ljudi. Kroničar Ivan Tomašić navodi da su Hrvati imali u srazu s osmanlijskom vojskom 13.000 poginulih, a po najstarijem turskom opisu, po zapovijedi Jakub-paše na jedno je mjesto sabrano 9000 "glava ćafirskih i na više mjesta od njih načinjene su munare".
U knjizi su prikazane povijesne okolnosti koje su prethodile bitci, kretanje snaga prije bitke, njihov raspored te strategije dviju vojska. Do potankosti je opisan tijek bitke, posljedice i odjek u suvremenika.
Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić bitku na Krbavskom polju nazvao je "užasnom katastrofom", koja je uzdrmala temelje hvatskoga kraljevstva.
Tek dvanaest godina poslije Osmanlije su počele sustavno osvajanje hrvatskih zemalja i ono je trajalo osamdeset godina, do osmanlijskog poraza kod Siska 1593.
U knjizi su donesena povijesna svjedočanstva češkoga putopisca Jana Hasištejnskoga, pismo Jurja Divinića papi Aleksandru VI., zapis popa Martinca, opisi bitke fra Ivana Tomašića te svjedočanstvo osmanlijskoga povjesničara Sa'd-ud-dina.
U dodatku je i epska pjesma Smrt bana Derenčina, koju je na otoku Visu 1890. zabilježio Luka Berevaldi Lucić iz Staroga Grada, a Ante Tresić Pavičić poslao 1893. Ferdi Šišiću koji ju je objavio iste godine.
Knjiga je ilustrirana, popraćena zemljovidima, donosi izvore i literaturu, sažetak na engleskom jeziku te kazala imena i zemljopisnih pojmova.