"U nekim mjestima je zaista bilo zločina, ali Srbija nije imala ništa s tim, jer je na tim područjima bila JNA ... Za sve te zločine bio je isključivo nadležan vojni sud", rekao je Šešelj, nakon što mu je Milošević citirao navode optužnice.
Prema njegovim riječima, nitko iz vlasti u Srbiji nije mogao biti odgovoran za protjerivanje, deportacije, nezakonito pritvaranje i ubijanje hrvatskih civila, te pljačku imovine i uništavanje vjerskih objekata tijekom rata u Hrvatskoj.
Na upit Miloševića jesu li u Hrvatskoj djelovale snage iz Srbije, Šešelj je odgovorio da "nikakva vojna sila iz Srbije tamo nije bila, već samo JNA. Bilo je nekih paravojnih formacija van kontrole i skupina koje su pljačkale, ali koje ni formalno ni faktički nisu imale nikakve veze sa vlastima Srbije", ustvrdio je.
Kako je dalje rekao, "Srbija ne može biti odgovorna za nešto što su eventualno napravili Arkanovi tigrovi, Beli orlovi, Dušan Silni i drugi".
On je odbacio navode optužnice da je paravojna formacija "Šešeljevci" pod njegovom kontrolom sudjelovala u ubojstvu više od 30 hrvatskih civila u selu Voćin u zapadnoj Slavoniji 1991.
"Nije bilo nikakve jedinice 'Šešeljevci', već samo dobrovoljaca Srpske radikalne stranke u sastavu JNA ... Nema niti jednog podatka o tome da su dobrovoljci SRS-a ubijali civile", kazao je Šešelj istaknuvši da ni na koji način nije kontrolirao dobrovoljce na ratištu.
Također je opovrgnuo da je on, govorom koji je održao u Voćinu, poticao pripadnike srpskih snaga na zločin nad hrvatskim stanovništvom.
Govoreći o napadu na Dubrovnik, Šešelj je rekao da su tamo bile isključivo jedinice JNA.
"Bile su isključivo jedinice JNA. Bio sam samo ja, prilikom obilaska hercegovačkog ratišta krajem rujna 1991... Ja sam bio u streljačkom stroju JNA u Konavlima i nijedna kuća nije bila opljačkana, niti oštećena ... Kad se vojska povlačila krajem 1991. došlo je do pljačkanja, jer vojnike više nitko nije mogao kontrolirati, ali to su bili incidenti", kazao je Šešelj.
On je ustvrdio da nije pljačkao nitko iz Srbije, nego pripadnici Teritorijalne odbrane iz Crne Gore što je, prema njegovim rečima, nedavno priznao i premijer Milo Đukanović.
Navod optužnice o granatiranju zaštićene povijesne jezgre Dubrovnika u prosincu 1991., Šešelj je obrazložio činjenicom da je JNA bile prisiljena odgovoriti na napad hrvatskih paravojnih snaga koje su iz Starog grada otvorile vatru na JNA, a u kojem je JNA imala žrtve.
Odgovarajući na navod optužnice da su hrvatski zarobljenici iz Vukovara držani i zlostavljani "u logorima u Srbiji", koji mu je Milošević pročitao, svjedok je rekao da "nikakvih logora nije bilo" i da su zarobljenici nakratko bili držani u objektima JNA za koje vlasti Srbije nisu bile nadležne.
Nijedan oficir JNA nije sudjelovao u strijeljanju hrvatskih zarobljenika na Ovčari 1991. godine, to su učinili mještani, rekao je Šešelj.
Govoreći o BiH, svjedok je izjavio da vlasti Srbije i SRJ nisu planirale niti im je bio cilj ukloniti nesrbe s bilo kojeg teritorija BiH.
"Nije postojao nikakav plan ni namjera", ustvrdio je Šešelj dodavši da je vlast činila sve da se izbjegne rat u BiH.
On je rekao da je Republici Srpskoj pomoć pružala JNA, a ne Milošević niti tadašnja vlast. Prema njegovim riječima, cilj pružanja te pomoći bio je da Republika Srpska izdrži u uvjetima u kojima su njezini vojni protivnici imali neusporedivo veću vojnu pomoć.
"Nikad ta pomoć nije bila usmjerana k planiranju bilo kakvih zločina, niti je vojska RS izvršavala zločine". Međutim, kazao je da je bilo incidentnih slučajeva, u kojima su sudjelovali pojedinci iz vojske RS.
Šešelj je apsolutnom besmislicom nazvao tvrdnje nekih svjedoka da je širio međunacionalnu mržnju.
Svaki potez koji je poduzimala RS, koja se zalagala da BiH ostane u Jugoslaviji, bio je odgovor na separatističke poteze Hrvata i Muslimana u BiH, rekao je Šešelj.