On je odbacio tvrdnju zaštićenog svjedoka C-037 da su pripadnici SRS i lokalni ekstremisti počinili zločine nad hrvatskim civilima u selima Voćin i Balinci u zapadnoj Slavoniji 1991.
"Nikada nisam čuo ni za jedan zločin koji su počinili dobrovoljci SRS... To se nije desilo... To je izmišljotina", kazao je Šešelj dodavši da se nikad nitko nije žalio na njihovo ponašanje u zapadnoj Slavoniji.
Kako je nastavio, on je obilazio postrojbe JNA u zapadnoj Slavoniji, ali nije imao nikakvu formalnu nadležnost za vršenje inspekcije. Svoj utjecaj nad vojnicima tumači svojom popularnošću.
Istaknuo je da SRS nije imala svoje odrede nego da su njezini dobrovoljci bili u sastavu postrojbi JNA.
Šešelj tvrdi da mu Milošević, bivši predsjednik Srbije i SRJ, nikada nije mogao naređivati.
"Ja vjerujem da ste vi mene smatrali velikim srpskim domoljubom, ali cijela Srbija zna da je apsolutno nemoguće da vi meni dajete bilo kakve naloge - bilo u vrijeme kad smo surađivali, bilo kada smo bili u najžešćim sukobima", rekao je Šešelj odbacivši suprotan iskaz svjedoka optužbe Milana Babića koji mu je Milošević citirao.
On je ponovio da Milošević nije imao "apsolutno nikakve veze" s konceptom Velike Srbije za koju se zalaže SRS.
Milošević je Šešelju predočio i svjedočenje beogradskog novinara Jovana Dulovića da ga je u studenome 1991. u Vukovaru čuo kako na sastanku s oficirima JNA kaže da "niti jedan ustaša ne smije izaći živ iz Vukovara".
Opovrgavajući da je taj sastanak ikada održan, Šešelj je odgovorio da Dulović "apsolutno izmišlja", ali je potvrdio da je njegovo "načelno stajalište bilo da treba pobijediti sve ustaše", odnosno pohvatati ih i izvesti pred sud.
Milošević je zatim citirao i svjedočenje beogradskog novinara Dejana Anastasijevića da mu je Šešelj u intervjuu za tjednik "Vreme" potvrdio da je 1991-92. s načelnikom Službe državne sigurnosti Jovicom Stanišićem organizirao paravojne formacije koje su slane u Hrvatsku i BiH.
Šešelj je potvrdio da je to izjavio, ali u sklopu svoje propagandne kampanje protiv Miloševićeve vlasti i Stanišića, u kojoj nije birao sredstva. On je ustvrdio da i Dulović i Anastasijević rade za strane obavještajne službe.
"Svaka javna izjava se mora gledati u povijesnom kontekstu u kojem je iznesena. Sve je to srpski politički folklor", rekao je Šešelj govoreći o svom propagandnom ratu protiv Miloševića. Prema njegovim riječima, u toj kampanji jedino su mu bombastične izjave mogle otvoriti pristup medijima budući da ga je državna televizija bojkotirala.
Međutim, malo prije toga je izjavio da je Miloševićeva vlast donijela potpunu slobodu medija i govora.
Čelnik radikala je negirao i iskaz svjedoka optužbe, hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, da je 1991. godine navodno obilazio svoje jedinice na zamišljenoj granici Velike Srbije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, tvrdeći da nikada nije imao nikakve vojne formacije i da je kroz Karlobag prošao jednom u životu, a da u ostala tri grada nikada nije bio.
Kao "apsolutnu izmišljotinu" odbacio je i Mesićevu tvrdnju, kako ju je citirao Milošević, da je u Srbiji tada bilo "18 logora za Hrvate koji su bježali od Šešelja".
"Nije bilo nikakvih logora za hrvatske građane u Srbiji. Samo na početku rata JNA je smještala ratne zarobljenike u neke od zatvora, na primjer u Sremskoj Mitrovici, ali je to kratko trajalo i oni su pušteni", rekao je Šešelj.