Kad je riječ o međudržavnoj granici, navodi Kovač, hrvatski premijer Ivo Sanader i slovenski premijer Janša imaju priliku da to riješe, za razliku od bivših vlada Drnovšeka i Račana koji su bili sputani jer su morali voditi računa o liderima iz vremena osamostaljenja dviju država, smatra Kovač.
"Ako je za Račanovu i Drnovšek-Ropovu vladu vrijedilo da su zatočenici lidera iz vremena osmostaljivanja, za Janšinu i Sanaderovu vladu možemo mirno ustvrditi da imaju ključeve tog zatvora, a posebno Janša koji i dalje ima karizmu najvećeg od svih pravovjernih Slovenaca. Zato je nerazumljivo da je ovoga ljeta razbijena opozicija sastavljena iz liberalnih i socijalnih demokrata počela prijetiti njegovim populističkim oružjem i stisnula ga u kut, gdje ga je dočekao njegov ministar za okoliš i prostor i čelnik Pučke stranke Janez Podobnik", navodi u komentaru Janšinog zakonskog prijedloga o zaštitnoj zoni i reakcijama Zagreba Dejan Kovač.
"Politički narcisi" koji koketiraju s elektoratom i "patološki slave nacionalni interes", navodi Kovač, postoje u svim političkim strankama u Sloveniji i Hrvatskoj.
"To je plejada političara koji su svojom narcisoidnošću i nacionalizmom međususjedske odnose doveli u slijepu ulicu, odnosno bolje rečeno na izmišljenu točku T (navodnu granicu slovenske zaštitne zone u Jadraju, op). Čini se da većina to radi iz uvjerenja i ne motivirana nekakvom Leben und Raum političkom kulturom koja je u Europi pod anatemom već 60 godina", navodi Kovač.
Vraćajući se na vrijeme raspada bivše Jugoslavije, Kovač navodi da su takvi političari i onda posjedovali "odsutnost skepse" i "gorljivost proroka", što je "u povijesti najbližim putem dovodilo mase u pakao", te da su u Sloveniji "koja je više zbog sretnih okolnosti izbjegla otvoreni rat" izuzeci bili sada već umirovljeni predsjednik Milan Kučan i bivših predsjednik koalicije Demos Jože Pučnik.
Odnosi Slovenije i Hrvatske već su dugo problematični i "bezbroj je dokaza da je bilo koja vlada u Zagrebu nepouzdana partnerica", pa se kratkotrajnom pokazala i "ljubavna epizoda" kad je nastao "parafirani sporazum" Drnovšek-Račan, a između dviju država stalno se izmjenjuju "izljevi ljubavnih strasti i neprijateljstva", pa je u tom smislu sporazum Drnovšek - Račan bio kratka epizoda, kad se mislilo "da će od sada biti sve drukčije", navodi u komentaru Kovač.
"Naravno, sve što sam rekao ne znači da Slovenija nema pravo proglašavati različite zone. Može je tako proglasiti na Antarktiku poput na primjer Norveške ili pak na Mjesecu i Marsu. Ekspertna javnost iz kruga Zmage Jelinčiča tako daje pravo na dio nekad zajedničkog Jadrana i Makedoniji. No, ako rastava (mir) nije samo nastavak (bračnog) rata drugim sredstvima, onda primarni (nacionalni) interes postane vlastiti život", navodi Kovač, varirajući dosjetku slovenskog političara Jelka Kacina koji je Janšinu najavu proglašenja spomenutog zakonskog rješenja nazvao reakcijom "rogonje", odnosno prevarena muža.
"Mir bi bio nacionalni interes za svakoga osim za naše političke narcise kojima je važnije da se parlament po hitnoj proceduri bavi izmišljenim koordinatama u Jadranu nego sa rastućom armijom nezaposlenih tekstilnih i drugih radnika, što je mnogo aktualnije pitanje", završava komentar u "Dnevniku" Dejan Kovač.