John Spangler iz Medicinske škole sveučilišta Wake Forest u Sjevernoj Karolini bio je na čelu ekipe znanstvenika koja je provela istraživanje nakon kojeg su ustanovili da udisanje pare koja sadrži manganske soli na duži rok može biti opasno.
"Udisanjem se mangan mnogo učinkovitije unosi u mozak nego jelom ili pićem. Živčane stanice koje sudjeluju u osjetu mirisa su izravna staza toksinima do mozga", kaže se u studiji.
Ekipa se koristila istraživanjima nad životinjama koja su za cilj imala pokazati koliku količinu upija čovjek ako se svaki dan tušira 10 minuta.
Učinak ovisi o razini mangana u vodi iz vodovoda. U SAD je dopušteno 0,5 miligrama po litri, a u EU je od 1998. na snazi odredba koja dopušta količinu 10 puta manju od te.
Spangler tvrdi da količine manje od dopuštenih mogu uzrokovati oštećenje mozga, a što je duže izlaganje manganu, to je veća opasnost od oštećenja.
Deset godina tuširanja u vodi koja sadrži koncentraciju mangana na razini američkog ograničenja ljude izlaže triput većim razinama mangana od one za koju je utvrđeno da na mozgovima štakora ostavlja tragove.
Trovanje manganom kod oboljelih izaziva drhtanje nalik onom u Parkinsonovoj bolesti.