Crna Gora, kaže Dimitrijević, nije u međunarodnom smislu priznata država, tako da dogovor o isplati ratne štete koji sklapaju crnogorski dužnosnici nije ništa do "aranžman koji se tiče buduće Crne Gore", a jedina odšteta koja prijeti Srbiji i Crnoj Gori eventualna je odluka Međunarodnog suda pravde povodom tužbe za genocid u Bosni i Hercegovini. Ako sud presudi na štetu SCG, naknada će se odnositi na žrtve genocida i to će SCG morati platiti, ali se u to neće uračunati nikakve posebne naknade koje eventualno plati Crna Gora.
"Vlasti državne zajednice trebale bi pitati da li će Hrvatska, u slučaju da Crna Gora plati ovu naknadu, u svom zahtjevu koji se tiče genocida zahtijevati manje novca", kaže Dimitrijević, ističući da u slučaju Dubrovnika i Konavala nije riječ o genocidu, već je tu posrijedi "čista pljačka".
Svatko se, kaže Dimitrijević, može dogovoriti oko plaćanja ratne odštete u cilju popravljanja odnosa, ali je "neodvojivo ono što je JNA tada činila u Konavlima i Dubrovniku od učinjenog u drugim operacijama u Hrvatskoj u kojima su neko vrijeme sudjelovali rezervisti iz Crne Gore".
"Postavlja se pitanje koji je udio koji bi danas Crna Gora trebala nadoknaditi? Da li je to sve što je JNA uništila u Dubrovniku ili dio svega što je JNA uništila u isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj i kako izračunati taj dio?", pita Dimitrijević, dodajući da se crnogorska isplata Hrvatskoj u ovom slučaju ne može nazvati ratnom odštetom, već se nameće pitanje da li se time umanjuje odgovornost onih koji su tada rukovodili zemljom.