Jelčić je u izlaganju "Bleiburg u hrvatskoj književnosti" podsjetio kako su zločini jugokominista 1944. na Daksi kod Dubrovnika i u veljači 1945. na Širokom Brijegu u Hercegovini bili uvod u krvave događaje kojima se htjelo trajno oslabiti biološku snagu hrvatskoga naroda. Te teme uključujući i stradanja nakon poznatih bleiburških događaja javljaju se u izbjegličkoj književnosti odmah prvih godina iza Drugoga svjetskog rata, dodao je.
Tako je još u logoru u Austriji objavljena šapirografirana zbirka pjesma "Bezimeni" kao prvi lirski glas koji drhti i odzvanja bleiburškim vrhovima, napomenuo je, dodavši kako je osim poezije objavljivana i memoarska književnost.
Roman s bleiburškom tematikom "Bit će te kao bogovi" objavio je 1950. književnik Antun Bonifačić, podsjetio je Jelčić dodavši kako je Marijan Nikac 1954. objavio roman "U povorci smrti".
U Domovini je Ivo Dragović napisao 1972. roman "R2" na temu hrvatskoga stradalništva koji je bio zaplijenjen i uništen, a autor je osuđen na zatvorsku kaznu, rekao je Jelčić, dodavši kako je i Milan Mišić desetak godina kasnije napisao roman "Život za slobodu".
Na križnim putovima našlo se i oko pedesetak hrvatskih književnika, podsjetio je, dodavši kako se mnogima kao Gabrijelu Cvitanu, Vinku Kosu, Branku Klariću ni za grob ne zna.
Neke su poput fra Andrije Glavaša i Marijana Matijaševića partizanske vlasti nakon ulaska u Zagreb odvele i za njih se više nikad ništa nije čulo. U izbjeglištvu su završili, uz ine, književnici Enver Mehmedagić, Rajmund Kupareo, Vinko Nikolić i Lucijan Kordić, podsjetio je Jelčić.