Osim što podsjeća na već poznate talijanske ratne zločine tijekom Drugog svjetskog rata, poput koncentracijskog logora na Rabu i represije nad slavenskim stanovništvom Hrvatske i Slovenije, knjiga prije svega pokazuje kako je talijanska vlada uspjela izbjeći suđenja i izručenja zaključivši 1951. sve sudske istrage ratnih zločina, piše list.
De Santo piše o tome kako je Italija zahvaljujući spretnoj diplomatskoj aktivnosti i prijateljskoj potpori saveznika izbjegla suditi ili izručiti odgovorne za ratne zločine, čime je zapravo onemogućila suđenja za njemačke ratne zločine u Italiji ali "dugoročno doprinijela razradi nacionalnog mita o 'Talijanima dobrim ljudima' pa i kada vodi napadački rat", navodi list. Time se posljedično otežao i dijalog u pograničnim područjima gdje se stvarna pomirba može roditi samo kroz uzajamno priznanje krivnji a ne kroz "jednostavnu sakralizaciju žrtva koje su pale od neprijateljske ruke", napominje se u prikazu knjige.
"Tako, u pozadini jedne ugodne legende koja sve viši sliči na istinu, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ima temelja pošiljatelju vratiti, u jednom smirenom i inteligentnom intervjuu koji su nedavno objavili hrvatski mediji, poruku (donekle sirovu i jednostranu, istinu za volju) filma "Srce u jami". To je očekivani ishod sve dok ne nađemo hrabrosti priznati naše krivnje, umjesto da samo žigošemo krivnje drugih", kaže se u prikazu knjige.