Žmegač je uvodno podsjetio na riječi prvoga izraelskog predsjednika Chaima Weitzmanna koji je za Herzla rekao da nije upoznao tako proturječnoga čovjeka.
Prvo od tih proturječja jest da je duhovni utemeljitelj židovske države rođen u Budimpešti u židovskoj obitelji koja je tamo, a i po preseljenju u Beč, bila potpuno asimilirana.
Osim toga, podsjetio je, Herzl gotovo da i nije poznavao hebrejski jezik pa su tako temeljna djela cionističkoga pokreta napisana na njemačkom jeziku i zato, dodao je Žmegač, o duhovnome utemeljitelju židovske države govori jedan germanist.
Osnivač cionističkoga pokreta bio je ugledni novinar i autor čak 20-ak komedija te jednoga utopističkog romana iz 1902. u kojemu pripovijeda o neobičnom putovanju dvojice prijatelja - Nijemca i Židova koji pristaju u luci Haifa i tamo se susreću s organiziranom državom u kojoj u slozi žive Židovi i Arapi.
Ključna promjena u Herzlovu životu nastupa u vrijeme njegova boravka u Parizu od 1893. do 1895. kada je afera Dreyfus potaknula kod njega razmišljanje da je židovski problem nacionalni pa se Židovi moraju konstituirati kao nacija.
Žmegač je podsjetio i na ključno Herzlovo djelo "Židovska država - pokušaj modernoga rješenja židovskoga pitanja" iz 1896. te na Prvi cionistički kongres održan u Baselu samo godinu dana nakon objavljivanja te knjige. Spomenuo je i dva bitna zaključka toga kongresa - da buduća židovska država treba biti na tlu židovskih predaka te da mora biti konstituirana kao pravna država s jakom socijalnom komponentom.
Tada je Herzl u svoj dnevnik zapisao "smatram da sam danas stvorio židovsku državu". Žmegač smatra da bi Herzl i danas bio zadovoljan iako se, dodao je, obično kaže da je najgore što se čovjeku može dogoditi to da mu se ostvare ideali.