"Je li Papa to zaslužio", pita Šuljić, napominjući kako na svu sreću ima i dobrih i pozitivnih primjera.
Predstojnik Tiskovnoga ureda HBK ističe da ako itko, a ono barem ovaj Papa zavrjeđuje respekt, jer nitko nam kao narodu nije učinio ni približno onoliko koliko nam je učinio Ivan Pavao II.
Svjetski mediji, već prema svojoj naravi i svrsi, posljednjih mjeseci intenzivnije prate zdravstveno stanje Svetoga Oca, te o njemu izvješćuju katkad s puno obzira i respekta, a katkad s naglašenim htijenjem povećanja gledanosti ili naklade, ocijenio je Šuljić.
Smatra kako je zanimanje za Papino zdravstveno stanje s jedne je strane nastavak onoga što je on cijeloga života s velikom umješnošću radio - da je, naime, medijima bio ne samo zanimljiv, već je bio sugovornik koji je znao oblikovati misli, probuditi emocije ili pak dodirnuti važne društvene i osobne teme, a s druge strane ono pokazuje da papinska služba kao takva zanima današnji svijet.
Papa, međutim, i ovako teško bolestan i pritisnut visokim godinama, ne samo medijski, već i mnogo više, kako napominje Šuljić, pastoralno pa i etički govori.
"Strpljivim nošenjem svoje bolesti i ustrajavanjem u službi koliko više može - pa i samo svojim pojavljivanjem na prozoru ili pak blagoslovom - Papa poručuje kako ono što je čitava života propovijedao i vjerovao - da je, naime, svaki život po sebi najveća i nedodirljiva vrijednost - sada ostvaruje na način bolesti, starosti i nemoći. Time sam pridonosi vrednovanju svih ljudskih stanja, uključujući i ovoga u kojemu se sada nalazi. Njegovo propovijedanje sada je možda još autentičnije i prihvatljivije. Zbog toga mislim da bi svaki oblik senzacionalističkoga i brzonakladničkog ubiranja profita od strane medija bila povreda toga suptilnog patničkog govora koji se čita s Papina lica. A toga je znalo biti i u našim medijima", napominje Šuljić.