HINA - Financijski servis
Hrvatska narodna banka (HNB) odbacila je danas "objede na njezin račun" iznijete u više medija i nastupa "zainteresiranih pojedinaca" kojima se "nakon višegodišnjeg zatišja - pokušava promijeniti slika svojedobnog kriznog stanja u nekoliko banaka, te dovesti u pitanje mjere koje su pritom poduzimale HNB i hrvatska Vlada".
U opširnom reagiranju na, kako navode, "prekrojavanja povijesti", iz HNB-a napominju kako bitno različiti poslovni rezultati i kontrolni nalazi u pojedinim bankama, u istovjetnim institucionalnim, zakonskim i gospodarskim uvjetima, nisu bili niti jesu odraz samovolje ni zakulisnih urota "financijske elite" u središnjoj banci, nego poslovne i kreditne politike samih banaka.
Nisu dužnosnici i kontrolori HNB-a, već uprave i nadzorni odbori poslovnih banaka, izabrani od strane dioničara, odlučivali u što će se usmjeravati novac štediša i deponenata, itd. Shodno tome, kao što nagrade za dobar poslovni rezultat članovi tih tijela ne dijele ni sa kim drugim, tako ni odgovornost za posljedice loših odluka, nemara ili čak zloporaba ne može biti prenijeta na nikog drugog.
S tim u vezi iz HNB-a navode i četiri konkretna primjera "utemeljenosti" i "objektivnosti" navoda vezanih za pojedine banke.
Na tvrdnje da je Dubrovačku banku, bez troška za državu, htio i mogao dokapitalizirati inozemni ulagač, ali HNB to nije dopustio, iz središnje banke odgovaraju da se nikad nije pojavio nikakav zahtjev inozemnog ulagača kojim bi se od HNB-a tražila suglasnost za preuzimanje vlasničkog udjela u Dubrovačkoj banci, te HNB takvu namjeru nije ni mogla osujetiti.
Nadalje, kad su uočeni problemi u Croatia banci, u HNB-u su s predstavnicima njene uprave i nadzornog odbora održani u više navrata sastanci ne bi li ih se potaklo da prionu traženju rješenja za prevladavanje poteškoća i usklađivanju poslovanja s važećim propisima. Pa i da pokušaju uključiti tadašnje dioničare u dokapitalizaciju banke ili da pronađu nove ulagače, kako bi se izbjegla prisilna sanacija ili stečaj. Tek kad je postalo očigledno da od toga neće biti ništa, a stanje se u banci i dalje pogoršavalo, upućen je privremeni upravitelj da bi se zaštitili interesi štediša i drugih vjerovnika banke. Obveze i ovlasti privremenog upravitelja bile su propisane tadašnjim Zakonom o bankama, pa i to da ulaskom privremenog upravitelja prestaju ovlasti redovnih tijela upravljanja bankom. Dakle, nije bila zakonska obveza privremenog upravitelja da saziva skupštinu dotadašnjih dioničara, ističu iz HNB-a.
Na izjave pak stečajnog upravitelja Gradske banke kako je to bila zapravo dobra banka, iz HNB-a napominju kako se prešućuje da ta banka nije mogla isplaćivati štedišama ni glavnicu ni kamate i prije nego što se znalo da će u stečaj. Stečajni postupak traje već šest godina, a vlasnici štednih uloga većih od osiguranog iznosa žale se da iz stečajne mase još ne uspijevaju dobiti nikakvo obeštećenje. Gdje su onda ta zdrava i naplativa potraživanja iz kojih bi se, navodno, mogao osigurati i početni kapital za "oživljavanje banke", pitanju iz HNB-a.
Na navode da je slom Istarske banke izazvao HNB dokumentom kojim je toj banci naloženo otklanjanje utvrđenih nezakonitosti u poslovanju i nepravilnosti u iskazivanju poslovnih rezultata, te da je "za male novce" morala promijeniti vlasnika, iz HNB-a ističu kako središnja banka ne prodaje banke i ne pregovara s mogućim kupcima, niti je mogla imati ikakvog interesa ili načina da zabrani upravi ili vlasnicima pronalaženje kupca koji bi bio voljan platiti mnogo više.
Glavni akteri svih tih i sličnih slučajeva, te njihovi medijski i ini odvjetnici, bez imalo ustručavanja optužuju državu i HNB za "otimanje dionica" od bivših vlasnika saniranih banaka, za "razvlašćivanje" malih dioničara i tome slično.
Pritom se, navode iz HNB-a, sasvim zaboravlja da su te banke morale biti sanirane pozamašnim novcem (ili otići u stečaj), koji nije dodijeljen upravljačkim strukturama i dioničarima tih banaka kao prigodni poklon nakon kojega svačija prava ostaju netaknuta. Ta sredstva uložena su u pokrivanje gubitaka u saniranim bankama ili za isplatu osigurane štednje u onima koje su završile u stečaju.
U tržišnom gospodarstvu nema besplatnog novca, a dioničarstvo je i rizik a ne samo prilika za dobru zaradu. S tim je nespojivo očekivati da država uloži novac, a ne preuzme ni vlasnička prava ni potraživanja, naglašavaju iz HNB-a.
Po ocjeni središnje banke, svojih interesa za "preispitivanje povijesti", i kad za to nema pravih razloga, imaju različite skupine - od bivših dioničara i ulagača, članova uprava i nadzornih odbora upropaštenih banaka, a ima i takvih koji ne zaboravljaju "nekooperativnost" HNB-a u pokrivanju njihovih promašaja, u spomenutim ili nekim drugim slučajevima.
Čudnije od svih tih razloga zapravo je to da sve takve ambicije dobivaju bezrezervnu dobrodošlicu i u tzv. ozbiljnim javnim medijima, smatraju u HNB-u. I kao da nikoga nije briga kakve bi posljedice mogla takva kampanja imati za stabilnost bankovnog sustava, povjerenje štediša i drugih ulagača, a time i za cijenu ionako velikog inozemnog duga pa i za ukupni gospodarski razvoj, zaključuje se u priopćenju HNB-a.