"Ne želim da me se poštuje kao živu ikonu i da me hvale iz političkih razloga kako govori moj kolumnist (Miljenko Jergović)", izjavio je Slobodan Novak, dodavši kako je ovo njegov prvi nastup u prigodi predstavljanja vlastitog djela.
Novak je izrazio nezadovoljstvo što pojedini pisci ratuju zbog nepoćudnih u književnosti umjesto da se bore za njezine estetske vrijednosti. Na aluzije svog kolumniste da je malo napisao, Novak ističe kako pisanje srećom nije normirano i kako nikada nije jurio za nagradama ni priznanjima smatra da ako je pisac napisao barem jedno dobro djelo zauvijek ostaje piscem.
Povjesničar književnosti Krešimir Nemec ocijenio je roman "Pristajanje" prvorazrednim iznenađenjem u književnosti i pozitivnim šokom jer je izašao kada se već mislilo da je Slobodan Novak nakon "Izvanbrodskog dnevnika" tiskanog još davne 1977. odustao od daljnjeg pisanja romana i podvukao crtu ispod svoga nevelikog proznog opusa.
Radnja romana "Pristajanje" zbiva se na samom početku 90-ih godina, kada se, kaže Nemec već u zraku osjeća miris baruta i slutnja okršaja kojima će u ove prostore doći do velikih promjena. Jedan od glavnih likova Mali sada je osamdesetogodišnjak, a duge dane provodi u razgovorima s umirovljenim pukovnikom JNA. Ti razgovori, koji povremeno prerastaju u prave dijaloške dvoboje, navodi Nemec, otkrivaju ponore u ideološkim koncepcijama i svjetonazorima, ali što se više približavamo kraju romana, starci sve više postaju sugovornici i supatnici u otočkoj samoći. Ovo je roman o biološkoj regresiji, o samoći, rezignaciji i potpunoj deziluziji.
"Pristajanje" je kaže Nemec reznigirano prihvaćanje nečega bez stava i otpora navodeći kako roman završava ulaskom okupatorskog desantskog broda u Rapsku luku i rezigniranom pomirenošću pripovjedača. Jedan se svijet ruši, a autor je suviše star da bilo što promjeni.
Nemec ističe da kvantiteta u književnosti ne mora prerasti u kvalitetu, da je Novak pisao malo - ali dobro - te da nije autor sabranih nego izabranih djela.