Renesansni stručnjaci smatrali su dakle da je autor glagoljice sv. Jeronim, crkveni otac, pisac i filolog, koji je prema hebrejskom i grčkom predlošku preveo Bibliju na latinski jezik.
Hercigonja takve tvrdnje iznosi u prvi put objavljenoj raspravi "Hrvatska glagoljica u zapadnoeuropskoj (francuskoj i talijanskoj) znanstvenoj literaturi i enciklopedistici od 16. do 18. stoljeća", tiskanoj na početku njegove najnovije knjige "Na temeljima hrvatske književne kulture" (774 str.) u izdanju Matice hrvatske.
Prvi prikaz hrvatske glagoljice u zapadnoj znanstvenoj literaturi, napominje Hercigonja, dao je jedan od vodećih francuskih i europskih humanista Guillaume Postel u knjizi "Linguarum duodecim characteribus differentium alphabetum..."(1538.). Postel u malom traktatu posvećenu hrvatskoglagoljaškoj tradiciji i sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljičkoga pisma kaže kako se čini da ga je "otkrio nakon što je naučio hebrejsko i grčko pismo, jer su mnoga slova zajednička s tim pismima".
Po Hercigonjinim riječima, od 13. stoljeća u hrvatskoglagoljaškoj tradiciji sv. Jeronim (347.-420.) se smatrao tvorcem glagoljičkog pisma, što potvrđuje reskript pape Inocencija IV. u kojem 29. ožujka 1248., odobravajući senjskom biskupu Filipu glagoljanje, ističe da je glagoljica "posebno pismo" koje se pripisuje sv. Jeronimu.
Sedam godina nakon Postela, sv. Jeronima tvorcem hrvatske glagoljice naziva jedan od najistaknutijih talijanskih kaligrafa 16. stoljeća Giovani Battista Palatino. Jedan od vodećih duhova francuske renesanse, druge polovice 16. stoljeća, Blaise de Vigenere u svojoj knjizi prilaže tablicu glagoljičkog alfabeta, kojim se prema predaji služio i sam sv. Jeronim.
Bakrorezac Luca Orfei 1589. napravio je bakroreze glagoljičke i ćiriličke azbuke posvetivši ih papi Sikstu V. Na njegovim tablicama uz kaligrafski potpis stoji - Sanctus Hieronymus Litterarum Illyricarum inventor. U početku posljednje decenije 16. stoljeća glagoljicu je ponovno predstavio teolog, filozof i crkveni povjesnik Angelo Rocca, koji također sv. Jeronima naziva izumiteljem ilirskoga (glagoljičnog) pisma. Dubrovčanin Mavro Orbino u knjizi objavljenoj u Pesaru (1601.) navodi kako slavenski narod ima dvije vrste slova - jednu je pronašao Ćiril i zove se ćirilica, drugoj je izumitelj bio sv. Jeronim i nazvana je bukvica (glagoljica).
Odjek živog zanimanja za glagoljicu u europskoj znanosti 18. stoljeća, napominje Hercigonja, uvrštavanje je članka o hrvatskom glagoljičkom pismu u jedinstevnoj kritičkoj sintezi znanstvene i filozofske misli - Diderotovoj i D'Alambertovoj "Enciklopediji". U toj sintezi europskog znanja također se navodi kako je glagoljicu izumio sv. Jeronim, a ćirilicu sv. Ćiril (826.-869.).
Eduard Hercigonja, najutjecajni hrvatski proučavatelj hrvatske srednjovjekovne pismenosti, smatra kako je prvotisak hrvatskoglagoljičkoga Misala (1483.), doveo do svojevrsne internacionalizacije pisma što je do tada, za polumilenijskog trajanja na hrvatskom prostoru, bilo poznato tek rijetkim književno obrazovanim pojedincima.