Stupanje na snagu protokola objavljeno je u japanskom gradu Kyotu, gdje je protokol i usvojen 11. prosinca 1997. godine.
Japanski premijer Junichiro Koizumi izrazio je u priopćenju "iskreno" zadovoljstvo zbog stupanja na snagu sporazuma temeljem kojeg će "svijet napokon surađivati kako bi se zaustavilo globalno zagrijavanje".
Najveći svjetski zagađivač, Sjedinjene Države, protokol su, međutim, 2001. odbacile.
Zbog američkog protivljenja sporazumu, njegovo stupanje na snagu ovisilo je o Rusiji koja ga je napokon ratificirala 18. studenoga 2004. godine. Kyoto je ratificirala 141 zemlja, od čega su 34 industrijalizirane.
Protokol iz Kyota industrijskim zemljama nalaže da do 2012. smanje emisiju šest stakleničkih plinova zbog kojih se zagrijava planet, među kojima je najvažniji ugljični dioksid. Svaka zemlja ima drugačije kvote.
Prosječno smanjenje emisije štetnih plinova u razdoblju od 2008. do 2012. iznosit će dva posto u odnosu na razine iz 1990., umjesto prvotno predviđenih 5,2 posto.
Unatoč tomu, da se ništa nije učinilo, emisija štetnih plinova do 2012. porasla bi za oko 15 posto u odnosu na 1990. godinu.