Emisija štetnih plinova u Kanadi bilježi stalan rast. U razdoblju od 1990. povećana je za 20 posto. Time se ta zemlja našla u neugodnom položaju jer je godinama slovila kao uzor suradnje u rješavanju međunarodnih pitanja a i među prvima je potpisala Protokol - još u travnju 1998.
Ottawa se u međuvremenu našla pod pritiskom predstavnika industrije pa i nekih pokrajina poput Alberte čije su naftne rezerve procijenjene drugima po veličini u svijetu, te Ontarija koji spada među najveće proizvođače automobila u Sjevernoj Americi.
Protivnici Protokola tvrde da će konkurencija iz SAD-a potisnuti kanadsku industriju u drugi plan jer neće biti prisiljena sukladno odredbama iz Kyota ulagati u mjere usmjerene na redukciju zagađenja. Kanadsku industriju navodno ugrožava i konkurencija iz zemalja poput Kine i Indije, koje također ne obvezuju odredbe iz Kyota.
Kanada je u razdoblju od 2000. predložila dva privremena plana i izdvojila 3 milijarde dolara za inicijativu koja je kanadskim kompanijama trebala pomoći da sukladno odredbama iz Kyota u razdoblju od 2008. do 2012. smanje emisiju štetnih plinova za šest posto u odnosu na razinu iz 1990.