Times podsjeća da su srpski napad i etnička čišćenja velikih dijelova Hrvatske i BiH tijekom rata devedesetih iz Srbije bili opravdavani željom da se "zaštite" sunarodnjaci, međutim, nastavlja list, "Dubrovnik nije imao značajniju srpsku manjinu niti je srednjovjekovni grad-država mogao biti smatran dijelom 'Velike Srbije". "Kao što se događalo po cijeloj bivšoj Jugoslaviji pustošenje i pljačka mogli su biti dovoljan razlog", ocjenjuje se u članku.
Dubrovnik je postao simbol hrvatskog otpora srpskom napadu na novu državu, a televizijske slike granatiranje starog dijela Dubrovnika izazvale su u svijetu bijes i zgražanje i pretvorile se u promidžbenu katastrofu režima Slobodana Miloševića, podsjeća list.
"Opsada Dubrovnika uvelike je povećala međunarodnu potporu hrvatskoj neovisnosti. Lako naoružani hrvatski vojnici bili su brojno izrazito slabiji od tisuća jugoslavenskih vojnika, mornarice i zrakoplovstva. Jugoslavenski su oficiri vjerovali da će se Dubrovnik predati no nisu uspjeli zauzeti grad a nakon snažnog međunarodnog pritiska popustili su blokadu. Među složenostima balkanskog sukoba, ovdje je barem bilo riječ o crno-bijelom pitanju koje je svijet mogao shvatiti", piše londonski list.
Premda je stari dio Dubrovnika bio znatno oštećen, zgrade su kasnije obnovljene, napominje list podsjećajući i da su Osijek i Vukovar tada svakodnevno bili izloženi granatiranju koje je uzrokovalo veliki broj žrtva među civilima i velika razaranja. "Neki analitičari vjeruju da su sva tri grada namjerno bila ostavljena sa slabom obranom kako bi se izazvale simpatije za hrvatsku stvar", napominje se u članku.