Dugogodišnji politički kroničar vodećeg slovenskog lista osvrće se na odnose Slovenije i Hrvatske, s razočaranjem konstatira da unatoč različitim garniturama političara na jednoj i drugoj strani još uvijek nema sporazuma koji bi odredio i granicu na moru.
Predmet kolumne je susret premijera Janeza Janše i Ive Sanadera u Mokricama, gdje se - kako primjećuje Jež - nalazi i elitno golf-igralište, dakle teren za sport koji prakticiraju oba predsjednika vlada.
"Prava zemlja golfa je Škotska, a ne Slovenija koja trenutno ima samo nekoliko terena za rijetke izabranike. Tamo se zaključuju razni poslovi. Recimo Janez Janša i Ivo Sanader u Mokricama. Obojica navodno dobri igrači golfa, obojica veliki državnici, a i 18 rupa bilo je vjerojatno dovoljno za razgovor primjerene dužine. Problem je u tome da sa Hrvatskom na takav način razgovore vodimo već 20 godina: jednom u kazalištu lutaka, drugi put na teniskim igralištima, treći put opet u Piranskom zaljevu, onda opet negdje drugdje... I svi se ljubazno osmjehuju. Stipe se bratimi s Milanom, ljevica s desnicom, Sanaderov HDZ sa Janšinim SDS-om i tako dalje. Odnosi su odlični, nema se što dodati, politika je u odličnoj kondiciji, a sve skupa ide kvragu. Slovensko-hrvatski odnosi posljednjih su se godina pokvarili za otprilike devet do deset puta", navodi Jež, dodajući da takvo stanje odnosa ne želi priznati politika ni u Hrvatskoj ni u Sloveniji. To je onda za političare na obje strane problem koji, pojašnjava Jež, oni pokušavaju riješiti "na najbizarnije načine, na primjer na raznim golf-igralištima".
"Sa Hrvatima smo zaključili već nekoliko sporazuma koji su se izjalovili. Na primjer Drnovšekov sporazum s Račanom, koji navodno više ne postoji. Što radi Janša, u koju rupu šalje lopticu u Mokricama, gdje se susreće sa Sanaderom. Da li je to više ciljanje u prazno i koliko rupa Janša i Sanader još uopće pred sobom imaju?", pita se Jež i dodaje:
"Takvih politika, koje su se do sada stvarale od kazališta lutaka do teniskih terena, vjerojatno nam je dosta. Ljudi očekuju konkretne rezultate, jer nije normalno živjeti sa susjednom državom s kojom imamo 600 kilometara granice, a da o njoj ne znaš je li prijateljska ili neprijateljska zemlja. I na kraju krajeva niti sam za se ne znaš jesi li prijatelj ili neprijatelj", ocjenjuje Jež koji dodaje da nisu krivi obični ljudi nego političari.
"Neka političari priznaju da su uprskali stvar. Narod bi vjerojatno odlučivao na drugi način, na jednoj i drugoj strani granice. Sada smo poslije 50 godina zajedničkog života, koji je imao i izuzetno svijetle trenutke, došli do toga da ovisimo od Sanadera i Janše i njihova uspjeha na igralištu za golf. I prije je bilo pomalo komično da moraju razgovarati ljevičari s ljevičarima, a desničari s desničarima, a sada je očito cijela stvar prebačena na zeleni travnjak. To je i ekološki sporno jer igrališta za golf nisu ništa drugo doli upropaštavanje ruralnog krajobraza. Za susrete slovenskih i hrvatskih izaslanstava do sada je očito dovoljan bio i Otočec ob Krki. Ondje su se Janša i Bavčar prvi put susreli s Tuđmanom. Tuđman ih je, kao domaćine susreta, ostavio da 15 minuta čekaju ispred vrata, a za to vrijeme je radije razgovarao s novinarima", navodi Jež i primjećuje: "Kako će sada Janša sa Sanaderom? Tko je prvi igrač u toj igri? Ne zna se točno da li dvije vlasti jedna drugu trebaju, kako se je do sada više puta događalo. Je li riječ o uvijek istoj igri koju igraju različite "boje" (stranke) koje su na vlasti ili se možda događa nešto novo. Da li se to može dogoditi na igralištu za golf Mokrice. Da li su dvojica koji šalju plastične loptice od rupe do rupe sposobna za nešto pametnije od drugih koji su do sada djelovali "prirodnijim" materijalima?
I još nešto o golfu: demokracija će u Sloveniji stvarno nastupiti onda kad budemo imali najmanje 140 golf igrališta. Da li se slažete", pita svoje čitatelje u zaključku kolumne u "Delu" Boris Jež.