Na rad i život Julija Knifera, jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća, podsjetio je povjesničar umjetnosti Zvonko Maković. "Odlaskom Julija Knifera ne gubimo najoriginalnijeg umjetnika kojega smo ikada imali već i prijatelja", kazao je Maković istaknuvši potrebu istraživanje fascinantnog opusa i Kniferove ideje da je "djelo proces koje pripada realnom vremenu".
Govoreći o umjetniku kao svestranoj ličnosti čiji je rad pratio od samih početaka, Maković je podsjetio kako ga uz Knifera veže 35-godišnje iskreno prijateljstvo započeto u Osijeku, zajedničkom rodnom gradu.
Ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić podsjetila je na Kniferov utjecaj na generacije slikara druge polovice 20. stoljeća. "Iako je utjecaj bio snažan, on nije zarobljavao", kazala je Pintarić istaknuvši da sada ostaje obaveza prema njegovim djelima i stvaranju retrospektivne izložbe.
O Kniferu kao učitelju i prijatelju govorili su Mladen Lučić, Goran Trbuljak i Goran Petercol, koji je istaknuo kako su Knifera mlade generacije slikara i studenata voljele jer su osjećali "duboki ljudski i umjetnički moral" čovjeka koji je "na njihovoj strani".
Julije Knifer (1924.-2004.) jedinstvenim je likovnim izrazom, vjeran motivu meandra čijem je variranju posvetio cijeli stvaralački vijek, stvorio opus koji je obilježio suvremenu likovnu scenu i uvelike pridonio afirmaciji hrvatske umjetnosti u svijetu. Knifer je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suosnivač je i član grupe "Gorgona" (1959.) a bio je blizak i pokretu Novih tendencija početkom 60-ih godina 20. stoljeća. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Tuebingenu, Kopru, Osijeku, Dionu i Grazu a djela mu se nalaze u uglednim domaćim i inozemnim galerijama. Sudjelovao je dva puta na izložbi u St. Paulu te dva puta na biennalu u Veneciji 1976. i 2001.