ZAGREB, 16. veljače (Hina) - Pred rimske razgovore kojima će biti nazočni svi glavni sudionici pregovora u Daytonu (predsjednici Tuđman, Izetbegović, Milošević, predstavnici kontaktne skupine, EU, SAD), Aleksandar Milošević ocjenjuje
kako će oni biti repriza Daytona i "svojevrsna inventura mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini, ali i onoga što je dosad učinjeno za mirnu reintegraciju okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Hrvatske".
ZAGREB, 16. veljače (Hina) - Pred rimske razgovore kojima će biti
nazočni svi glavni sudionici pregovora u Daytonu (predsjednici Tuđman,
Izetbegović, Milošević, predstavnici kontaktne skupine, EU, SAD),
Aleksandar Milošević ocjenjuje kako će oni biti repriza Daytona i
"svojevrsna inventura mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini, ali i
onoga što je dosad učinjeno za mirnu reintegraciju okupiranih područja
istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak
Hrvatske". #L#
Analizirajući s kakvih pozicija na razgovore odlaze
predsjednici Hrvatske, BiH i Srbije, Milošević piše kako Tuđman i
Izetbegović odlaze ojačani, a da će u najtežem položaju biti
srbijanski predsjednik Milošević. Objašnjavajući svoju ocjenu,
komentator piše: "Naime, srpska strana nije, kad je riječ o odredbama
Daytonskog sporazuma, učinila gotovo ništa. Miloševićev dug je
popriličan i to mu je otvoreno rečeno u susretima što ih je imao
proteklih tjedana s nekim relevantnim međunarodnim čimbenicima".
Dodaje tome i otvorena nastojanja Beograda da definitivno promijeni
etničku sliku stanovništva istočne Slavonije, Baranje i zapadnog
Srijema naseljavanjem velikog broja Srba iz BiH i s Kosova" i
nastavlja: "Ono na čemu će Beograd vjerojatno ustrajavati i u Rimu,
jest zahtjev da se Hrvatska odrekne dijela svog državnog teritorija,
riječ je o Prevlaci, kao cijene međusobnog priznanja s tzv. SR
Jugoslavijom. No, ako se odluči na tu taktiku, ponovno će se naći pred
zatvorenim vratima, jer hrvatski je stav jasan i nedvosmislen: nema
nikakvih teritorijalnih ustupaka".
Novinar izdvaja i činjenicu da bosanskohercegovački Srbi ne
žele prihvatiti Daytonski sporazum, što također otežava Miloševićev
položaj. "Nije riječ samo o sudbini onih dijelova Sarajeva koji su još
uvijek pod političkom i policijskom okupacijom Karadžićevih
sljedbenika nego i upornom odbijanju generala Mladića i ostalih
čelnika Karadžićeve paravojske da surađuju s IFOR-om, protestirajući
na taj način zbog izručenja dvojice oficira Međunarodnom sudu u Haagu.
Je li riječ o još jednoj taktičkoj varijanti Beograda i Pala ili se
doista radi o nemogućnosti srbijanskog lidera da utječe na svoje
bosanske sljedbenike, za međunarodnu zajednicu ne bi trebalo biti od
bitnog značenja. Milošević je potpisao daytonski dokument, imao je
mandat bosanskih Srba za to i u Rimu će se detaljno analizirati što je
od preuzetih obveza učinio", ističe autor i zaključuje:
"Ukratko, od reprize daytonskog sastanka u Rimu može se
očekivati u prvom redu novi poticaj mirovnom procesu u Bosni i
Hercegovini, ali i još jedna potvrda međunarodne zajednice dosadašnjim
naporima Hrvatske da mirnim putem reintegrira svoje preostale
okupirane državne i povijesne prostore. To je u prvom redu stalo
Sjedinjenim Američkim Državama koje su u mirovni proces na ovim
prostorima uložile sav svoj politički autoritet, a sadašnja
administracija predsjednika Clintona će u predstojećim izborima upravo
mirovni proces u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koristiti kao snažan
adut vanjskopolitičke uspješnosti".
(Hina) dp mć
160715 MET feb 96