FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

THE NY REVIEW OF BOOKS, DANNER

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK REVIEW OF BOOKS Ž2=19. XI. 1997. Ž3=Amerika i genocid u Bosni U svom članku autor Mark Danner razmatra temu genocida na temelju većeg broja objavljenih knjiga koje se bave ratom u Bosni, između ostalog djelo Roya Gutmana 'Svjedoci genocida', zatim Rezaka Hukanovića 'Deseti krug pakla: Sjećanje na život u bosanskim logorima smrti', Warrena Zimmermanna 'Jugoslavija: 1989. - 1996.', Tima Judaha 'Srbi: povijest, mit i uskrsnuće Jugoslavije', Beverly Allen 'Ratna silovanja: skriveni genocid u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj'; djelo 'Ovaj smo puta znali: odgovor Zapada na genocid u Bosni' urednika Thomasa Cushmanana i Stjepana G. Meštrovića te 'Genocid u Bosni: politika etničkog čišćenja' Normana Cigara i 'Klaonica: Bosna i neuspjeh Zapada' Davida Rieffa. Pisac uspoređuje zločine u logoru Omarska s onima počinjenim u Auschwitzu. "(...)U Omarskoj, kao i u Auschwitzu, oni su zdrave ljude pretvorili u hodajuće leševe koristeći se jednostavnim metodama: bijednom prehranom koja je uništavala tijela zatvorenika; beskrajnim terorom podvrgavanja fizičkoj okrutnosti; utapanju zatvorenika u degradaciju, smrt i propadanje, uništavanju njihove želje i volje za životom. 'Ne želimo trošiti naše metke na njih', izjavio je sredinom 1992. predstavniku UN-a čuvar u Omarskoj, koju su Srbi postavili u nekadašnjem rudniku željeza. 'Oni nemaju krova nad glavom. Tu su sunce i kiša, hladne noći te batine dvaput dnevno. Ne dajemo im ni vodu ni hranu. Skapat će poput životinja. (...)'" Autor zatim daje podrobni opis premlaćivanja zatvorenika u Omarskoj, i iznosi tvrdnju da ubojstva u Auschwitzu i Omarskoj razlikuje i način na koji su počinjena. On ističe izrazit sadizam mučitelja u bosanskom logoru. Pritom se poziva na Hukanovićeva svjedočanstva te izjave drugih bivših zatvorenika, prelazeći uskoro na pitanje ideologije koja je stajala iza srpskih ratnih ciljeva. "Da bi stvorili 'Veliku Srbiju', koja bi konačno okupila sve Srbe u jednu državu, oni osjećaju da moraju 'očistiti' 'svoju' zemlju od outsidera. Utemeljenje - ili ponovna uspostava 'Velike Srbije' od najveće je važnosti ne samo zato što zadovoljava staru povijesnu težnju, već i stoga što se 'Srbi moraju štititi od genocida koje im smišljaju drugi.' Slijedeći takvo razmišljanje, već je počeo mali genocid - u Hrvatskoj, na Kosovu, u samoj Bosni: svugdje gdje Srbi žive, ali nemaju političku prevlast. Kao što ističu mnogi pisci, uključujući Michaela Sellsa te posebice Tima Judaha, takve se zamisli o povredivosti i izdaji mogu naći još u srpskoj prošlosti, a tu je činjenicu sjajno iskoristio predsjednik Slobodan Milošević, koji je nadzirao državni radio i televiziju te je imao mogućnost izgraditi opću mržnju ulijevanjem instinktivnog straha i paranoje u Srbe. (...) Premlaćivanje je duboko osobno potvrđivanje moći: čovjek vlastitim rukama hvata svog neprijatelja - navodno smrtnu prijetnju, koja je sad međutim pasivna i bespomoćna - te ga polagano, metodično reducira od ljudskog bića do bića koje to više nije. Svaku su noć u logoru Omarska i u drugim koncentracijskim logorima čuvari imenom pozivali zatvorenike i činili takve zločine. Neke su svoje neprijatelje nasmrt premlatili. (...)" Novinar zatim navodi da je bilo potrebno da se pojavi Roy Gutmann s prvim slikama iz Omarske, da bi se američka javnost trgla iz letargije. Zatim podrobnije prepričava tijek etničkog čišćenja u Prijedoru, od prvih otpuštanja nesrba do konačnog spaljivanja starog grada i 'svakog važnijeg traga muslimanske i hrvatske kulture i religije.' Pritom se dosta oslanja na Hukanovićevo djelo. Nastavlja o američkoj politici prema Bosni u to vrijeme: "'Taktika je Pentagona', piše Warren Zimmermann, 'bila da nikad ne kaže ne, već da jednostavno daje primjedbe koje su prijedloge učinile neizvedivima.' (....) Pokretačka snaga koja je tjerala Srbe da se bore za ostvarenje 'Velike Srbije', odnosno života 'svih Srba u jednoj državi' povezana je sa spletom čimbenika: nizom snažnih junačkih legenda kombiniranih u nacionalistički mit, izbijanjem gospodarskih teškoća i nesigurnosti koju je donio kraj hladnog rata, te usponom ambicioznog, talentiranog i nemilosrdnog političara. Jedan je od tih nacionalističkih mitova, o kojima sjajno piše Tim Judah, priča o kralju Lazaru. (...) Kralj Lazar i njegovi srpski vitezovi na Kosovu su se suočili s Turcima pod sultanom Muratom, da bi obranili Europu od nevjernika. Srbi su tu bitku izgubili. Usprkos dvosmislenim dokazima za to, kao i za čitavu priču, kao što Judah dokazuje, Srbi su kasnije za poraz počeli kriviti (vjerojatno izmišljenu) izdaju Vuka Brankovića, jednog od omiljenih Lazarovih vitezova. (...) Judah tvrdi da je 'mit o izdaji bio potreban kao način da se obrazloži pad te srednjovjekovne države, a u tom mitu je sadržano moćno sjeme ponavljanja' koje je izraslo u opsesiju izdajom. (...)" Novinar zatim opisuje boj na Kosovu i spomenutu izdaju. "No Judah s pravom ističe da Milošević nije uvijek smatrao oružano osvajanje i etničko čišćenje središnjim za provođenje svog projekta u Bosni. Mnogo prije nego što se Bosna odcijepila 1992., Milošević se trudio pridobiti ju u ostatak Federacije - iz koje su izišle Slovenija i Hrvatska (u kojoj su se pak Srbi iz krajine 'oslobodili' Hrvatske i labavo vezali uz Srbiju), a u kojoj su sad politički dominirali Srbi. (...) Imajući nadzor nad novinama, televizijom i radiom još od kasnih osamdesetih, Milošević i drugi sljedbenici te ideologije sjajno su iskoristili nesigurnosti i strahove ljudi koji su se nalazili usred gospodarskog pada i političke promjene. U srpskom su tisku svi Muslimani postali 'islamski fundamentalisti', a svi Hrvati 'ustaše'. Kao što piše Norman Cigar u poglavlju 'Utiranje puta genocidu' knjige 'Genocid u Bosni', mnogo prije stvarnog raspada Jugoslavije, 'utjecajne su osobe u Srbiji počele oblikovati stereotipan imidž Muslimana kao inferiornih stranaca koji predstavljaju prijetnju svemu do čega Srbi drže'. Takva je propaganda služila tomu da pretvori susjede u 'one druge', outsidere i strance. (...)" Danner zatim piše o srpskim paravojnim jedinicama, iznoseći pojedinosti o Arkanovim zločinima i njegovoj prošlosti. 190149 MET nov 97

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙