ZAGREB, 30. listopada (Hina) - Knjiga Vladimira Žerjavića "Gubici stanovništva Jugoslavije 1941-1945." ovih je dana u nakladi zagrebačke izdavačke kuće "Dom i svijet" i Hrvatskog instituta za povijest objavljena u prijevodu na
engleski i francuski jezik. "Zbog dugogodišnje sotonizacije hrvatskog naroda u svijetu putem izmišljenih brojeva", izdavači su se, ističe u predgovoru tim izdanjima ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest dr. Mirko Valentić, odlučili za prijevod Žerjavićeve knjige "Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu" iz 1989.
ZAGREB, 30. listopada (Hina) - Knjiga Vladimira Žerjavića "Gubici
stanovništva Jugoslavije 1941-1945." ovih je dana u nakladi
zagrebačke izdavačke kuće "Dom i svijet" i Hrvatskog instituta za
povijest objavljena u prijevodu na engleski i francuski jezik.
"Zbog dugogodišnje sotonizacije hrvatskog naroda u svijetu putem
izmišljenih brojeva", izdavači su se, ističe u predgovoru tim
izdanjima ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest dr. Mirko
Valentić, odlučili za prijevod Žerjavićeve knjige "Gubici
stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu" iz 1989. #L#
Prijevod Žerjavićeve knjige ima tri dijela, pri čemu je prvi dio
osnovni tekst knjige iz 1989. (s podatcima o broju žrtava u Drugom
svjetskom ratu). U dodatku iz 1992. godine prikazani su pokušaji
obezvrjeđivanja istraživačkih napore V. Žerjavića, te
"nedopustive manipulacije s brojkama o žrtvama rata, koje su
provodili srbijanski publicisti, napose Milan Bulajić". Autor u
trećem dijelu upoznaje stranog čitatelja s dramatičnim uvjetima
velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku kada su, ističe dr.
Valentić, "manipulacije s brojem žrtava bile doista u funkciji
osvete Hrvatima zbog navodnog strašnog genocida nad Srbima u II.
svjetskom ratu".
Na prostoru bivše Jugoslavije još traju sporovi oko broja poginulih
i stradalih u logorima, zatvorima i naseljima tijekom 1941-1945.
godine, a razlike se o ukupnom broju poginulih i ubijenih penju na
gotovo milijun stanovnika, ističe dr. Valentić u predgovoru.
Problem je, po njegovoj ocjeni, nastao još 1946. kada je Titova
Jugoslavija Međunarodnoj reparacijskoj komisiji u Parizu
prijavila brojku od čak 1.706.000 poginulih i umorenih stanovnika,
a stvarni je cilj bio "dobiti od poražene Njemačke velike
reparacije". Tu je "nemoguću brojku", naglašava dr. Valentić,
srbijanska publicistika zajedno sa historiografijom nastojala ne
samo obraniti nego je i povećati prema gotovo dva milijuna.
Dr. Valentić ističe kako se u "zidanju" broja stradalih željelo
dokazati kako je u tom broju veliki udio imao srpski narod, u logoru
Jasenovac, te tako optužiti hrvatski narod za genocid nad Srbima.
Dr. Valentić pritom podsjeća da je vlada bivše Jugoslavije, na
zahtjev njemačke vlade, 1964. organizirala i provela popis na
prostoru cijele Jugoslavije kojim se došlo do 597.000 kartona
poginulih. "Nažalost, ta golema arhivska građa i njeni rezultati
proglašeni su 1966. državnom tajnom", pa je, ističe ravnatelj
Hrvatskog instituta za povijest, jedini preostali put prema istini
vodio kroz metodologiju demografije.
Služeći se prvim popisom stanovništva poslije rata (iz 1948.) i
popisima prije rata, dva su istraživača radeći na potpuno
različitim dijelovima svijeta - srpski emigrant Bogoljub Kočović
te Vladimir Žerjavić - došli do gotovo identičnih rezultata. Po
podacima B. Kočovića (London, 1985.) ukupni su gubici Jugoslavije
iznosili 1.014.000, dok je Vladimir Žerjavić (Zagreb, 1989.) došao
do ukupnog broja stradalih od 1.027.000, od čega je na samom
teritoriju Jugoslavije izgubilo živote 947.000 stanovnika, a
80.000 u inozemstvu. Dr. Valentić posebno fascinantnim ocjenjuje
razlike između broja stradalih u logoru Jasenovac, navodeći da
popis jugoslavenske vlade iz 1964. nalazi 49.874 žrtava, dok
srbijanska historiografija (Milan Bulajić) "i dalje ustrajava na
broju od 700.000, mahom Srba".
Protiveći se tezi kolektivne krivnje kao i prevaljivanju
cjelokupne odgovornosti na samo jedan narod, dr. Mirko Valentić
ističe da "nije jednaka moralna odgovornost svih, pogotovo ne kad
je riječ o hrvatskom narodu koji je proporcionalno broju stanovnika
imao najjači antifašistički pokret otpora u Europi". O toj
spoznaji, prema njegovo ocijeni, najuvjerljivije govore
istraživački rezultati Vladimira Žerjavića.
Po tim podacima, u svim jugoslavenskim logorima ukupno je umoreno
oko 216.000 ljudi, od čega u logoru Jasenovac 85.000, a u drugim
logorima NDH oko 28.000 ljudi. "Dakle, ukupno je u svim logorima,
zatvorima, jamama NDH ubijeno oko 113.000 ljudi - Srba, Hrvata,
Židova i Roma", naglašava dr. Valentić. U logorima u Srbiji ubijeno
je oko 53.000 ljudi, u naseljima cijele Jugoslavije poginulo je oko
285.000 osoba, partizanskih boraca je poginulo oko 237.000, a svih
koji su se borili na strani okupatora ubijeno je oko 209.000, pa bi,
navodi dr. Valentić, ukupan broj stradalih bio oko milijun
stanovnika.
Dr. Mirko Valentić na kraju predgovora izražava uvjerenje da će
knjiga "Gubici stanovništva Jugoslavije 1941-1945." koristiti
svima koji "žele vidjeti više svjetla u još uvijek krajnje
ispolitiziranim odnosima u ovom dijelu Europe".
(Hina) bn dd
301220 MET oct 97