DE-OPOZIV +DE TAZ-CLINTON MORA ODSTUPITI-21. XII. ++NJEMAČKA+DIE TAGESZEITUNG+21. XII. 1998.+Zašto bi Clinton morao odstupiti+"Politika Washingtona, osobito republikanske kongresne većine, u +svojim se naporima da uništi
predsjednikovanje Billa Clintona, +jako udaljila od političke stvarnosti zemlje. No uspjela je: Bill +Clinton je gotov. Ono što brani rukama i nogama njegova je dužnost, +a ne njegov autoritet. Ako se kongres spori samo o tomu treba li +predsjednikove promašaje tek oštro osuditi ili ga treba maknuti s +dužnosti, tada je taj predsjednik izgubio svoj autoritet. Sve što +je Clinton kao reformski predsjednik poslije ukočenih godina +Reagana i Busha želio postići - a što do sada nije uspio, neće ni +uspjeti. A svaki dan koji Bijela kuća provede boreći se protiv +njegova skidanja s vlasti, ugrožava dosadašnje uspjehe.+U vanjskoj politici posljedice su već kobne. Čak i oni koji drže da +je vrijeme odabrano za napad na Irak na početku rasprave o opozivu +čisti slučaj, moraju primiti na znanje da mnogi na svijetu o tomu +dvoje i da kao bjesomučnu utrku s oružjem u ruci shvaćaju ono što se +deklarira kao politika osiguranja mira. U senatu opoziv neće proći. +No Clintonova sposobnost da zajamči postojanost svojih uspjeha i
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
21. XII. 1998.
Zašto bi Clinton morao odstupiti
"Politika Washingtona, osobito republikanske kongresne većine, u
svojim se naporima da uništi predsjednikovanje Billa Clintona,
jako udaljila od političke stvarnosti zemlje. No uspjela je: Bill
Clinton je gotov. Ono što brani rukama i nogama njegova je dužnost,
a ne njegov autoritet. Ako se kongres spori samo o tomu treba li
predsjednikove promašaje tek oštro osuditi ili ga treba maknuti s
dužnosti, tada je taj predsjednik izgubio svoj autoritet. Sve što
je Clinton kao reformski predsjednik poslije ukočenih godina
Reagana i Busha želio postići - a što do sada nije uspio, neće ni
uspjeti. A svaki dan koji Bijela kuća provede boreći se protiv
njegova skidanja s vlasti, ugrožava dosadašnje uspjehe.
U vanjskoj politici posljedice su već kobne. Čak i oni koji drže da
je vrijeme odabrano za napad na Irak na početku rasprave o opozivu
čisti slučaj, moraju primiti na znanje da mnogi na svijetu o tomu
dvoje i da kao bjesomučnu utrku s oružjem u ruci shvaćaju ono što se
deklarira kao politika osiguranja mira. U senatu opoziv neće proći.
No Clintonova sposobnost da zajamči postojanost svojih uspjeha i
dalje se smanjuje - od sporazuma Wye do Sjeverne Irske. Za
unutarnjopolitički oslobodilački udar koji bi mu skinuo nevolju s
vrata, nije kadar. Utoliko mu preostaje samo jedno: Clinton mora
odstupiti. A to mora učiniti čim svom potpredsjedniku Alu Goreu
time više neće moći oduzeti izglede za dva puna mandata. Dakle u
siječnju.
To je gorko, jer je to uspjeh strategije republikanaca da Clintona,
kojemu politički nisu imali ništa suprotstaviti, sruše njuškanjem
po njegovu privatnom životu. Uništavanje namjesto politike:
republikanci su zanemarili račun koji su im u studenom podnijeli
birači - čini se da će se izvući.
Ali: Bill Clinton nije, kako je rekla Prva dama, žrtva urote, nego
dobrim dijelom žrtva vlastite gluposti, na posljetku i svoje
nekarakternosti, jer želi vlast a odbija odgovornost. Poslije
toliko godina Clinton jasno osjeća: ne može se stalno pušiti
marihuanu bez uvlačenja dima" - drži Bernd Pickert u uvodniku
lista.