US IHT 21. XII. CLINTON

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. XII. 1998. Nadajmo se da će Clinton zadržati posao i izvojevati pobjedu "Može se reći, a vjerojatno nitko neće protusloviti, da bi se Andrew Johnson priključio redovima zaboravljenih predsjednika da protiv njega nije pokrenut postupak opoziva. U nedostatku rata, depresije ili nečeg jednako dramatičnog, on je svoje mjesto u povijesti zaslužio držeći se svog položaja i spasivši ga (zajedno s njegovim ugledom) za one koji su stigli poslije. Sad je na Billu Clintonu da učini nešto slično", piše Richard Cohen. "Pozivi za njegovom ostavkom već su se čuli. Sad su se, nakon ostavke Boba Livingstona, pojačali. Razlozi su katkad dobri, uvijek poznati: za dobro države, za dobro stranke, za dobro čak i Al Gorea. To su sve ozbiljni razlozi i ni ja ih ne odbacujem olako. U svoje vrijeme, g. Clinton će svojim odlaskom možda najbolje poslužiti predsjedništvu. No ne sad. Ne još. On svim Amerikancima, da ne spominjem predsjednike koji dolaze nakon njega, duguje dobru borbu. To je, na posljetku, pokušaj svrgavanja predsjednika, naizgled važan, iako ispod površine mučan i neukusan događaj. U srži je, zaista, još nešto osim brige za vladavinu zakona: protiv ovog predsjednika pokrenut je postupak opoziva ne samo zato što je lagao (a jest) već zato što ga preziru. Dokaz je stigao s napadom na Irak. (...) Tad se nekoliko važnih republikanaca jedva obuzdavalo. Umjesto da vojnički pozdrave svoga vrhovnog zapovjednika i objave uobičajene izjave potpore, uslijedila je vika. (...)" Cohen navodi izjave senatora Trenta Lotta i newyorškog republikanca Geralda Solomona, koji su se oštro očitovali o napadu na Irak. Nastavlja tvrdnjom da republikanci uglavnom smatraju da su napadi na Irak bili pokušaj utjecanja na postupak opoziva. "Ti momci doista mrze Billa Clintona. I sigurno imaju za to razloga. On je podao tip, koji prosiplje svoj šarm i laže poput konobara koji obećaje slobodan stol za nekoliko minuta. On je opetovano pobjeđivao republikance. Lagao je Newtu Gingrichu i drugim kongresnim vođama tako da su ključali od bijesa. On je bio pametniji od njih i putovao je s manje prtljage, neopterećen stvarima savjesti. Za g. Clintona, laži i istina jednako su korisne. Ako ne pomaže jedno, pokušaj s drugim. To je razlog zbog kojeg je provala o napadu na Irak bila važna. Ona je pokazala dubinu i strast protuklintonovskog raspoloženja. G. Lott i g. Solomon su, svaki na svoj pametan način, izražavali rašireno mišljenje da je Bill Clinton lažac, i to ne samo o seksu. Čak i razumni republikanci - pa i prilično demokrata - s tim se slažu. Oni su ga ulovili na seks iz istog razloga iz kojeg je savezna policija uhitila Al Caponea na izbjegavanje poreza: jer je mogla. Laži koje su razljutile g. Gingricha, laži izrečene drugima, a u slučaju Monice Lewinsky svima nama, možda su vrijedne prijekora. No one ne bi smjele voditi opozivu. Laži za koje se pokazalo da vode opozivu sve su bile povezane sa seksom. G. Clinton je lagao da se zaštiti od sramote. (...) On je lagao jer je istina bila rak od kojeg se možda nikad ne bi oporavio. Većina Amerikanaca to razumije. Većina ne osjeća niti razumije mržnju koju washingtonski republikanci osjećaju prema Predsjedniku. (...) William Jefferson Clinton jest lagao i, kao posljedak, protiv njega je pokrenut postupak opoziva. Već mu stižu pozivi da odstupi i poštedi zemlju dugog suđenja i ružnih podjela. Taj bi dan još mogao stići. No zasad je najbolja stvar koju bi on mogao učiniti za svoju zemlju da ostane na položaju i osvoji oslobođenje od optužbe ili prihvati ukor. On slučajno nije častan čovjek, no ovo je častan boj."