NZZ-OPOZIV NIJE SMJENJIVANJE-21. XII.

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. XII. 1998. Postupak opoziva nije uklanjanje s dužnosti "Popularnost, mjerena ispitivanjima mišljenja, nije mjerilo svih stvari. Rastrgan između dužnosti i prezasićenosti, američki zastupnički dom je promislio i ne baš jako tijesnom većinom optužio predsjednika Clintona da je potkopao američki pravni poredak. Nakon gubitaka u međuizborima početkom studenoga, republikance su njihovi demokratski protivnici i borci u 'war roomu' Bijele kuće osumnjičili da im je na umu, horribile dictu, samo politička pobjeda i da Predsjednika, objavljivanjem neukusnih pojedinosti u istrazi, pokušavaju osramotiti. No da nemaju hrabrosti preuzeti - nepopularne - posljedice postupka opoziva. Sada su se, eto, ponijeli dosljednije od onih demokrata koji su se stalno glasno brinuli za navodno nepodijeljenu volju cijelog američkog naroda. Zastajao je dah i kad su ti isti demokrati koji su Clintonovo ponašanje nazvali vrijednim prijekora i gnušanja, nemoralnima i 'jednostavno pogrješnima', samo nekoliko sati kasnije, pod vedrim nebom pljeskali sretnoj izjavi potpredsjednika Gorea da će čovjek iz Hopea ući u povijest kao jedan od najvećih predsjednika. Takve se riječi administracije koja jako puno priča, ne shvaćaju doslovno. No ponašanje stranke koja je desetljećima imala riječ u oba doma na Kapitolu, razlog je zašto se republikanci nisu zadovoljili jednostavnim zahtjevom za prigovorom u parlamentu kojega bi neki budući kogres mogao izbrisati iz dokumentacije. Optužba ('impeachment') i opoziv ('removal from office') dva su različita elementa američkog ustava. Iz jednog ne proizlazi bezuvjetno drugi. Neki su republikanci glasovali za podizanje optužnice jer su znali da će senat imati zadnju riječ i da će snositi odgovornost za posljedice. Što senat namjerava učiniti, ne zna se. Ima više manevarskog prostora nego zastupnički dom. Članovi senata grade se neovisnijima o stranci nego zastupnici u zastupničkom domu. To bi moglo značiti da bi sada za osudu predsjednika moglo glasovati više demokrata, ali i naprotiv, da postupak neće biti pokrenut. Budući da se sada čini nevjerojatnim da će Clinton prije vremena biti otjeran s dužnosti, moguće je da će mu biti miliji dulji postupak kako bi izdržao do kraja. Zbog toga bi opet mogao početi primjenjivati svoju poznatu taktiku odugovlačenja i javno kuditi republikance zbog cijele procedure. Na kraju bi dobio oslobađajuću presudu, jer dvotrećinska većina neće biti postignuta. Zemlja tada doduše ne bi ostala pošteđena 'nedoličnog' spektakla za kojega mnogi tvrde da bi bio ružan, ali da se čini kako zrači neodoljivim čarom. Alternativa, zahtjev za prigovorom u parlamentu s određenim konkretnim obvezama kojih bi se Clinton morao pridržavati, bila bi za njega u tim okolnostima manje ugodna. Teško je prosuditi kakve će posljedice na politiku imati impeachment i njegove popratne pojave. Budući da gotovo nema presedana - Clinton je tek drugi predsjednik u američkoj povijesti kojega je optužio zastupnički dom - u buduće bi izvršna i zakonodavna vlast mogle zastupati shvaćanje da krivokletstvo u civilnom postupku nije dovoljno za impeachment i da neistiniti podatci u izjavama kongresu nisu zloporaba vlasti. Ta dva članka u subotu nisu dobila većinu. Naprotiv, da su krivokletstvo ili drugi postupci u kaznenom postupku razlog za postupak opoziva. Neki budući predsjednik mogao bi gotovo automatski doći pod sumnju da se drži samo onih zakona čije kršenje ima mjerljive izglede za otkrivanje i povlači kaznu. A javni klevetnici, mračni moralisti, himbenici, koji sami griješe pa ipak druge nazivaju griješnicima, koji sprječavaju da najveći talenti naprave političku karijeru? Tko je vjerovao da je svojom najavom povlačenja novi glasnogovornik Livingston Clintona stjerao u kut, nije trebao dugo čekati pouku: tumači riječi i medijski upravljači Bijele kuće odmah su od Livingstona zatražili da ostane na dužnosti jer bi inače dao poticaj onim snagama koje vode 'politiku osobnog uništavanja'. Clinton dakako pruža junački otpor. Onaj tko će iz njegovih pogrješaka, ma kakve one bile, izvući pouku i odstupiti, bit će kukavica, drugi, koji to ne učini, bit će hrabar junak - sve to u jednoj minuti. Potrajat će dok Amerika opet ne odahne" - drži novinar lista H. K.