US WASH. TIMES 17. XII. UVODNIK O SADAMU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 17. XII. 1998. Napad na Irak "Ako jučerašnji američki zračni napad na Irak nije bio čin očajnika, on je neosporno tako izgledao. Od svih 365 dana u godini, predsjednik Clinton izabrao je, nakon čitave godine oklijevanja, upravo večer uoči glasovanja o svom opozivu u Donjem domu Kongresa da se suprotstavi iračkom diktatoru Sadamu Huseinu. Je li to slučajnost? Sigurno nije. Svi koji tvrde da je Clinton poduzeo akciju kako bi spriječio opoziv prilično su uvjerljivi. Predsjednikov kukavički čin s pravom je naišao na sumnjičavost kongresnih vođa i pokazuje ne samo osobnu nerazboritost g. Clintona nego i njegovu nesposobnost da dalje vodi zemlju. Bez obzira na to hoće li ga Senat maknuti s položaja ili ne, ovaj je predsjednik izgubio svaku vjerodostojnost koju je imao: sve što g. Clinton učini od sada do kraja svog nesretnog predsjednikovanja bit će gledano kroz tu prizmu. Priređen je čak i spektakl u kojem je britanski premijer Tony Blair prvi službeno objavio napad, iako ta uloga, očito, pripada predsjedniku Sjedinjenih Država, kao vođi koalicije protiv Iraka (koja se, ovakva kakva jest, zasad uglavnom sastoji od Velike Britanije i Sjedinjenih Država). Iako se Amerikanci za vrijeme inozemnih vojnih akcija okupljaju oko zastave, a republikanci to tradicionalno čine, vođa senatske većine Trent Lott suzdržao se od potpore prije napada. 'Sad ne mogu poduprijeti vojnu akciju u Perzijskom zaljevu', izjavio je Lott. 'Treba ispitati i vremenski odabir i politiku'. To je zaista tako. Iako Bijela kuća tvrdi da je napad potaknut izvješćem o iračkom ometanju, koje je u ponedjeljak iznio predsjednik UN-ova specijalnog povjerenstva Richard Butler, zapravo je, kao što današnji 'The Washington Times' objavljuje na naslovnoj stranici, Pentagon još u nedjelju dobio nalog da pripremi napad. Ono što poteze g. Clintona čini posebno groznim jest to da se oni uklapaju u obrazac koji smo tijekom prošle godine upoznali. (...) Prvi ovogodišnji sukob između Sjedinjenih Država i Iraka dogodio se sa siječnja na veljaču, nakon izbijanja skandala Lewinsky, 22. siječnja. U kolovozu je dugi niz osumnjičenika trebao izdržati napad nakon Clintonove televizijske 'isprike', 17. kolovoza, američkome narodu: krstarećim raketama napadnuti su farmaceutski pogon u Sudanu i nekoliko baraka u Afganistanu, navodno vlasništvo saudijskog terorističkog vođe Osame bin Ladena. U studenome, dok se Donji dom Kongresa pripremao za saslušanje o opozivu, predsjednik je opet započeo pripreme koje su vrhunac doživjele u ratničkim bubnjevima 11. studenog. Tada je predsjednik obuzdao američke zrakoplove koji su već bili u zraku. Kao razlog navedeno je puno udovoljavanje zahtjevima koje je u pismu, žurno dostavljenom UN- ovom glavnom tajniku Kofiu Annanu, obećala iračka vlada. Vremenski je odabir, navodno, bio puka slučajnost. Zapravo, kao što je izvijestio 'Newsweek', sama je Clintonova vlada preko Britanaca upozorila Iračane o predstojećem napadu. U svom televizijskom obraćanju, jučer navečer, Clinton je pokušao svoj vremenski odabir opravdati muslimanskim svetim mjesecom Ramazanom koji počinje ovoga vikenda. Što ga je spriječilo da poduzme akciju prošli tjedan? Ili prošli mjesec? Sadamovo nepoštivanje bilo je već neko vrijeme jasno kao dan. Posljednjih dana, dok umjereni republikanci jedan za drugim najavljuju svoju namjeru da glasuju za opoziv, naširoko se spekuliralo da bi Clinton mogao povući neki izniman potez da ih pokuša pridobiti na svoju stranu. Možda privatna savjetovanja, još jednu javnu izjavu o kajanju, možda čak i molbu prve dame. Samo su najciničniji sumnjali da će Clinton pozvati američku vojsku da mu pomogne spasiti kožu. To je upravo ono što se dogodilo. Republikanci bi morali veoma ozbiljno razmotriti dodavanje predsjednikovih jučerašnjih akcija popisu njegovih prekršaja koji zaslužuju opoziv", zaključuje uvodničar lista.