DER STANDARD-CIKLUS LUDILA-21. XII.

AUSTRIJA DER STANDARD 21. XII. 1998. Ciklus ludila "Apsurdno kazalište koje je počelo u siječnju 1998. 'otkrićem' tajnice Linde Tripp, u prosincu 1998. ide u susret apsurdnom vrhuncu. William Jefferson Clinton, kako je u subotu odlučio zastupnički dom, morat će do gorkog kraja pokušati započeti postupak opoziva - čitaj: do neke vrste sudskog procesa pred američkim senatom. S motrišta odnosa snaga - 55 republikanaca protiv 45 demokrata - Clintonovi su izgledi za opstanak nedirnuti, jer njegov opoziv mora uslijediti s dvotrećinskom većinom, no poslije svih prevrata i obrata koji su možda postali najvećom političkom lakrdijom stoljeća, politički promatrači više ne isključuju da bi Clinton mogao biti otjeran s dužnosti od većine senatora uz bruku i sramotu. Ako se pregledaju ti događaji iz ove godine, teško se može izbjeći dojam da je svjetska povijest postala talcem duševno siromašnijeg šaljivdžije. Proteklih dvanaest mjeseci globalna medijska industrija pretresa 'slučaj' koji je u notornoj mrlji na haljini gospođe Lewinsky našao svoj kongenijalni simbol. U ljetu su svi medijski kanali bili začepljeni raznim izjavama je li oportuno objaviti na internetu pojedinosti Clintonova spolnog života. Kao da to svjetskoj javnosti nije bilo dovoljno, uslijedilo je objavljivanje video vrpce o raspravi od samog početka. Trećeg su studenog republikanci teško potučeni na mid-term izborima: jasna poruka birača da bi se trebali udaljiti od instrumentalizacije slučaja Lewinsky. Ta poruka nije doprla do čvrstorukaša u stranci. Šteta izaziva neoprez, a ujedinjenim snagama uspjeli su opet raspiriti posustalu vatru postupka opoziva. Moguće teške štete koje bi zbog ovog nestašnog čina mogla pretrpjeti osjetljiva ustavna struktura SAD-a, čini se, nisu predmet političkog razmišljanja. Djelomično obiljno, djelomično licemjerno geslo glasi 'fiat iustitia, pereat mundus' - pravda se mora obaviti, pa makar svijet propao. Psihološki se pomama za postupkom opoziva među republikancima može u potpunosti shvatiti, osobito pomama onih čija je moralna odvratnost istinita. Njima se ti događaji vjerojatno čine kao perverzija djela Božjeg: umjesto da dobije zasluženu kaznu, griješnik Clinton dobiva nagradu za nagradom. Narod je uz njega, on dobiva izbore, a na posljetku Clintonove žrtve postaju gospoda Gingrich i Livingston. Taj pogrješni slijed događaja izaziva daljnju mržnju i na posljetku se nekima radi samo o tomu da dokažu kako se teflonski sloj kojim je Clinton, čini se, neprobojno obavijen, može probiti barem zadnjim, najoštrijim sredstvom: postupkom opoziva. To što on nije razmjeran 'deliktu' predsjednika - u tom iracionalnom svijetu razmišljanja više ne igra nikakvu ulogu. Richard Gephard, vođa frakcije demokrata, proteklih je dana te događaje točno nazvao 'ciklusom ludila'. Doista se rijetko dogodilo da se želja za razaranjem odjenula u odoru razboritog parlamentarnog razgovora i tako dovršila svoje razorno djelo. Ako treba poželiti novogodišnju političku želju, ona glasi: neka američka politika 1999. bude određena svjetlijim, razumu okrenutim momentima" - piše Christoph Winder.