US IHT 10. XII. LJUDSKA ODGOVORNOST

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. XII. 1998. Uzeti u obzir i ljudsku odgovornost "Kako je Opća deklaracija o ljudskim pravima bila uobličena u svjetlu neizrecivih užasa koje su Europljani, osobito Židovi, pretrpjeli za Drugoga svjetskog rata, pokretna snaga koja stoji iza nje jest zaštita pojedinaca od velike države. U posljednjih 50 godina, od deklaracije je potekla velika obitelj zakona za međunarodna prava, institucije, procedure i norme. U povodu obilježavanja 50. godišnjice deklaracije, azijsko- europska zaklada i njemačke novine 'Die Zeit' nedavno su zajednički organizirali kolokvij u Hamburgu. Okupljeno je 40 azijskih i europskih državnika, znanstvenika i aktivista na području ljudskih prava. Svi smo se složili da je deklaracija pomogla da svijet učinimo humanijim. Bilo je ipak nekih neslaganja između pojedinih Azijata i Europljana o dva pitanja. Ljudska prava su univerzalna po karakteru, no ako uzmemo u obzir velike postojeće razlike u stvarnom svijetu, da li bismo se trebali složiti da 'bi različitim područjima trebalo dopustiti da se razvijaju različitim ritmom' prema postignuću univerzalnih standarda? Neslaganja je bilo i o tome bi li pri procjenjivanju stanja ljudskih prava u Kini, npr., u obzir trebali uzeti njezinu povijest i kontekst. Jednostavno rečeno, da li bi Kinu trebalo procjenjivati standardima suvremenoga Zapada ili dramatičnoga napretka koji je postigla od početka ere Denga? Mnogi azijski i europski sudionici složili su se da povijest posljednjih 50 godina sadrži barem tri pogrješke. Prvo, svi smo krivi zbog dvostrukih standarda. Skloni smo od država u kojima imamo malo ili uopće nemamo nacionalnog interesa i koje nisu u položaju da nam se mogu osvetiti učiniti žrtve. Sve vlade koje nastoje pomiriti odanost načelu s interesima države suočene su s neizbježnom napetosti. Drugo, razvoj zakona za međunarodna ljudska prava potiče dominantni Zapad. Primjer je sadašnje nastojanje Europe da ostatku svijeta nametne svoje protivljenje smrtnoj kazni kao novu opću normu. Treće, zbog neznanja o uvjetima u Trećem Svijetu, dobre namjere Zapada katkad više štete nego što koriste. U listopadu sam dijelio predsjedajući položaj na sastanku o radnim odnošajima u Haagu. Europska nevladina organizacija priznala je da je uspjela zatvoriti tvornicu u Bangladešu koja je zapošljavala djecu. Kasnije su na svoj užas otkrili da su, zbog siromaštva obitelji, neke od djevojčica bile natjerane na prostituciju. Da bi iskorijenili dječju radnu snagu trebamo, dakle, program rješavanja siromaštva kao i plan rješavanja problema onih koji iskorištavaju djecu. Na hamburškom sastanku, bivši kancelar Helmut Schmidt i bivši premijeri Luksemburga, Gaston Thorn, i Nizozemske, Andreas van Agt, dobili su priliku izložiti plan deklaracije o ljudskim odgovornostima. Schmidt je počasni predsjednik kluba umirovljenih državnika kojega je 1983. osnovao bivši japanski premijer Takeo Fakuda. Nazvan Vijeće InterAction, klub među svojim članovima ima bivše čelnike vlada kao što su Jimmy Carter iz SAD-a, James Callaghan iz Velike Britanije, Valery Giscard d'Estang iz Francuske, Pierre Trudeau iz Kanade(...). Vijeće je 10 godina, do 1997., radilo na svojoj deklaraciji, koja bi trebala (...) nadopuniti Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Kako bilo, izazvala je mnogo sumnje i antagonizma u zajednici za zapadna ljudska prava. Što je nadahuće za deklaraciju o ljudskoj odgovornosti? Schmidt je objasnio kako je nacrt za deklaraciju nadahnut dvjema idejama. Prva je da je u posljednjih 50 godina Zapad previše naglašavao prava pojedinaca i premalo vlastitu odgovorajuću odgovornost. Tvrdi kako bi da bi ijedno društvo funkcioniralo dobro, morala postojati ravnoteža između prava i odgovornosti. Na primjer, pravo na slobodu govora mora biti u suodnosu s odgovornosti da se ne ocrnjuju drugi (...); sloboda tiska mora biti u ravnoteži s odgovornosti da se izvješćuje pravedno i točno; sloboda vjere mora biti u ravnoteži s odgovornosti da se ne ocrnjuje vjera drugih.(...) Schmidt je veoma ponosan na činjenicu da nacrt Deklaracije daje potporu čelnicima svih vjera i civilizacija. Kako bilo, na kolokviju nije bilo konsenzusa o vrijednosti nacrta. Svi su se složili da bi o njemu vlade i društva trebala raspravljati na široko, a možda bi ga trebalo na razmatranje dostaviti i UN-u. Hamburški je sastanak zaključen pogledom u budućnost. U sljedećih će 50 godina svijet biti veoma različit od svijeta u posljednjih 50 godina. Zbog globalizacije, informacijske tehnologije i ljudske pokretnosti, istinski smo građani svijeta. Zbog toga moramo doći do globalnog konsenzusa o tome što je dobro a što loše. Moramo se ponašati u skladu s konsenzusom i u skladu s drevnom azijskom mudrosti: pod nebeskim svodom, svi muškarci su braća, a sve žene sestre", piše Tommy Koh.