US-SURADNJA- GD,GJ,PN,PL,PA,PT,PR,PG YU,US +US WPOST 30. XI. MIMO MILOŠEVIĆA ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE WASHINGTON POST+30. XI. 1998.+Problem Miloševića+"Oslanjanje na Miloševića i suradnja s njim ograničili su našu +sposobnost
podupiranja demokratskih promjena u Jugoslaviji. Naše +demokratske vrijednosti potisnute su zbog ove pogrešne suradnje. +Američka politika ne može djelovati i s Miloševićem i protiv njega i +njegovih saveznika koji ne rješavaju probleme nego manipuliraju +njima poradi vlastitoga spasa.+Jasno je da nikakva dugotrajna solucija za balkansku krizu nije +moguća bez korijenitih promjena u Srbiji i čelništvu Jugoslavije. +Prioritet politike SAD-a trebao bi biti pomoći pri promicanju ovih +promjena. Demokratska Srbija s gospodarstvenim vezama s Europom i +susjednim zemljama trebala bi biti konačni cilj. Bez prave +demokratske promjene u Srbiji, Balkan je, čini se, osuđen na stalnu +krizu i stalne intervencije sa Zapada.+Prilikom ugovaranja Daytonskog sporazuma 1995., kao i sporazuma o +Kosovu ove jeseni, Milošević se postavio kao nezamjenjivi +politički partner Zapada. Glavni krivac za dva balkanska rata +postavio se kao ključna osoba za njihovo rješavanje.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
30. XI. 1998.
Problem Miloševića
"Oslanjanje na Miloševića i suradnja s njim ograničili su našu
sposobnost podupiranja demokratskih promjena u Jugoslaviji. Naše
demokratske vrijednosti potisnute su zbog ove pogrešne suradnje.
Američka politika ne može djelovati i s Miloševićem i protiv njega i
njegovih saveznika koji ne rješavaju probleme nego manipuliraju
njima poradi vlastitoga spasa.
Jasno je da nikakva dugotrajna solucija za balkansku krizu nije
moguća bez korijenitih promjena u Srbiji i čelništvu Jugoslavije.
Prioritet politike SAD-a trebao bi biti pomoći pri promicanju ovih
promjena. Demokratska Srbija s gospodarstvenim vezama s Europom i
susjednim zemljama trebala bi biti konačni cilj. Bez prave
demokratske promjene u Srbiji, Balkan je, čini se, osuđen na stalnu
krizu i stalne intervencije sa Zapada.
Prilikom ugovaranja Daytonskog sporazuma 1995., kao i sporazuma o
Kosovu ove jeseni, Milošević se postavio kao nezamjenjivi
politički partner Zapada. Glavni krivac za dva balkanska rata
postavio se kao ključna osoba za njihovo rješavanje.
Stvarajući sliku kako je osoba koja jamči kosovski sporazum,
Milošević je kod kuće postigao utjecaj, a u inozemstvu toleranciju
za ušutkivanje svoje demokratske oporbe i, bude li potrebno,
planiranje sljedeće balkanske krize - u Crnoj Gori, možda. Ako ovo
ne bude obuzdano, moglo bi nastaviti krizu na Balkanu, ovo područje
učiniti stalnim prioritetom za održavanje sigurnosti i skupo
stajati vjerodostojnost NATO-a i interese SAD-a u Europi.
Milošević je iskoristio krizu na Kosovu kako bi slomio neovisne
medije, nevladine organizacije i ostale demokratske snage u
Srbiji. Zabranio je televizijske prijenose stranih vijesti,
zatvorio nekoliko neovisnih radiopostaja, uskratio vize stranim
novinarima, otpustio znanstvenike, zabranio frekvencije za
prijenose, konfiscirao vlasništva i maltretirao organizacije koje
se zalažu za demokraciju. Srbijanske žrtve Zapad su preklinjale za
potporu no većinom bez odaziva. (...)
Za Miloševića i njegove saveznike, sukob na Kosovu nije samo stvar
održavanja nacionalnog integriteta ili jedinstva Srbije. Radi se o
namjerno potaknutoj prilici za manipuliranje unutrašnjih i
vanjskih snaga u cilju jačanja njihove vlasti. Čelnici žive dobro
usred siromaštva i oskudice uzrokovane međunarodnim sankcijama,
unutarnjom korupcijom i odbijanjem prihvaćanja tržišnih reforma.
Potrebna je politika SAD-a koja bi uključivala suradnju sa
srbijanskim demokratskim snagama. Trebali bi odustati od politike
koja je Srbiju izopćila iz političkih reforma koje smo zahtijevali
od njezinih susjednih država. Svaki posjet SAD-a na višoj razini i
službeni europski posjet Jugoslaviji trebao bi na dnevnom redu
imati i sastanke s članovima oporbe. Trebali bi inzistirati na tome
da Jugoslavija izdaje vize nevladinim organizacijama, stranim
novinarima i ostalima koji se žele uključiti u oporbu. Trebali bi
također i:
- osnovati program međunarodne razmjene sa predstavljanjem
srbijanskog društva te pozvati oporbu na konferencije izvan
zemlje
- povećati potporu neovisnim medijima, trgovačkim sindikatima i
demokratskim skupinama u Srbiji
- potaknuti hrabre medije, kao što je mreža B-92/ANEM, koja je
napadana no i dalje emitira program
- proširiti mandat za slobodne izbore i reformu medija na Kosovu do
Srbije, zbog toga što je malo vjerojatno da prvi mogu opstati bez
drugog
- objasniti da ne može doći do bilo kakvog olakšavanja sankcija bez
značajnog napretka demokratske reforme.
Sredstva za potporu srbijanskoj političkoj reformi već postoje u
Nacionalnoj fondaciji za demokraciju (National Endowment for
Democracy), u privatnim fondacijama i nevladinim organizacijama.
Kako bilo, ono što nedostaje jesu jasna usmjerenost politike SAD-a
i predanost.
Politika koju bi predvodio SAD i koja bi podupirala oporbu u
Jugoslaviji ne jamči trenutnu promjenu ponašanja Beograda. No ako
se zapadni saveznici nadaju učiniti više nego samo vojno odgovoriti
na opetovane krize koje stvara Beograd, inicijativu moraju dobiti
od Miloševića. Saveznici su podcijenili potencijalni utjecaj
čvrstog programa za promoviranje demokratske promjene u Srbiji.
Takav program nudi najbolji plan za dovršenje kruga sukoba,
utvrđivanje stabilnosti na Balkanu i konačnu integraciju Srbije u
europsku obitelj", piše Dick Lugar.