W POST 8. XII. KOSOVSKI IZBJEGLICE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. XII. 1998. Kosovski izbjeglice nalaze hladno utočište u Crnoj Gori "Kada su Hagrie Cacaq i njezina obitelj prošloga proljeća s Kosova pobjegli u Ulcinj, selo na obali, spartanski je smještaj bio podnošljiv zbog topla vremena. No hladni vjetar i kiša sada prodiru kroz okvir prozora prekrivenog dekom, a šestero djece spava u zimskim kaputima na betonskom podu prekrivenom tek rastvorenim kartonskim kutijama. "Prehladno je", kazala je Cacaq, a jedina hrana koju dobivaju - od Crvenoga križa - manje je od onoga što im je potrebno. Ona i još nekoliko tisuća Albanaca koji su došli u Ulcinj nemaju novca kojim bi platili hranu i struju, pa nemaju drugog izbora nego biti bez grijanja, iako su temperature noću tek nešto iznad ništice. Cacaq i još 23 osobe koje žive u nedovršenoj kući na plaži nalaze se među desecima tisuća izbjeglica s Kosova koji su nasukani u susjednoj jugoslavenskoj republici, Crnoj Gori. Europa i SAD su, u svakom slučaju, bili veoma spori kada je u pitanju bila pomoć ovim ljudima. Otkad su u veljači izbili sukobi između albanskih separatista i jugoslavenskih snaga, veći dio pozornosti svijeta i humanitarne pomoći bio je usmjeren na više od 200.000 Albanaca raseljenih zbog borba na Kosovu te na desetke tisuća ostalih koji su pobjegli u Albaniju ili Makedoniju. Kako bilo, više od šest tjedana nakon što su žestoke borbe prestale, između 25.000 i 35.000 Albanaca, uključujući i barem 6.000 djece mlađe od 7 godina, ostalo je u Crnoj Gori, tvrde glasnogovornici Međunarodnog Crvenog križa i ureda UNCHR-a(...). Oko 31.600 izbjeglica iz Bosne i Hrvatske takođe živi u privremenom smještaju u Ulcinju i ostalim crnogorskim gradovima već barem tri godine, čekajući još da se stanje u tim bivšim jugoslavenskim državama smiri. Uz taj teret, crnogorska vlada nije bila u stanju puno pomoći pridošlicama.(...) Loši uvjeti u Crnoj Gori potakli su na tisuće izbjeglica da ilegalnim putem otiđu u druge europske države, putujući kroz Albaniju i Italiju u Njemačku i Švicarsku pošto su onima koji su im to omogućili platili pozamašne sume. Otkad su borbe početkom listopada završene, u svoja sela u jugozapadnom Kosovu se vratilo između 10 i 15.000 osoba, no mnogi tvrde kako to još ne mogu učiniti zbog toga što su njihovi domovi uništeni i boje se policije. "Nemam kamo otići", kazao je 38-godišnjak s Kosova, iz uništenog grada Dečani, koji sa suprugom, petero djece i još sedmero ljudi živi u dvije sobe u kući neznanca u Tuzi, selu koje se nalazi 10 milja jugozapadno od Podgorice.(...) Kao i mnogi drugi stanovnici Kosova koji su pobjegli zajedno s članovima obitelji koji su bili članovi Oslobodilačke vojske Kosova, čovjek je kazao kako se neće vratiti sve dok jugoslavenska vlada ne ostvari svoje mjesecima staro obećanje o amnestiji za politički motivirane aktivnosti. Jedan od njegove braće prošloga je tjedna otišao pogledati kuću, rekao je, i nazvao je da kaže kako 'se policija nalazi na svim cestama. Voze se uokolo u privatnim automobilima'. Čovjek koji je u strahu od srbijanske policije zatražio da njegovo ime ne bude objavljeno, kazao je da 'Crveni Križ pruža pomoć dvaput mjesečno, no od onoga što nam daju mogli bismo preživjeti tek pet dana... Ne bismo bili živi' bez pomoći mjesnog stanovništva. Njegova djeca po cijeli dan sjede kod kuće, kazao je, jer im je crnogorska vlada - u strahu da će albanske obitelji potaknuti da ostanu - zabranila pohađanje mjesne škole. Hrana namijenjena Albancima jest samo za mlađe od 14 godina i starije od 65, zbog nestašice, kazao je Stojan Sjekloca, zamjenik povjerenika crnogorskog osmočlanog odbora za pomoć izbjeglicama. (...) Philipp Reber, šef ureda Crvenog križa u Podgorici, kazao je kako gotovo 40 posto izbjeglica još živi u nezagrijanim pastirskim kolibama u planinskim predjelima pored granice s Kosovom, sada prekrivenima snijegom. 'Međunarodna zajednica napustila je ovo područje' kazao je Pierfrancesco Maria Natta, šef mjesnog ureda UNCHR-a. Crnogorski predsjednik Milo Đukanović brani gledište svoje vlade o izbjegličkoj krizi, za koju drži da su je stvorili jugoslavenska i srbijanska vlada kako bi stvorili napetost u republici i kako bi oborili svoje čelništvo sklono reformi. 'Međunarodna je pomoć, u usporedbi s onim što smo mi učinili, neznatna', kazao je Đukanović. Nakon što je prvi put prije nekoliko tjedana posjetila Kosovo, Julia V. Taft, pomoćnica državnog tajnika za stanovništvo, izbjeglice i migracije, potvrdila je da 'put dostave pomoći nije dobro organiziran', kao što nije niti na Kosovu.(...) 'Zbilja se moraju usredotočiti na ovo', kazala je Taft o agencijama za pomoć i lokalnim dužnosnicima zaduženima za ublažavanje humanitarne krize u Crnoj Gori (...)", piše Jeffrey Smith.