US WPOST 26. XI. ŠTO S KURDIMA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 26. XI. 1998. Što s Kurdima? "Slučaj turskoga kurdskog vođe, uhićena u Rimu, ubrzo se iz osjetljiva pitanja vize i izručenja pretvorilo u veće kurdsko pitanje koje će nanovo biti otvoreno međunarodnoj istrazi. Radi se o trenutku kojega ne bi trebalo utrošiti na ljutnju i oklijevanje. Možda Turci, kao i Kurdi od toga mogu izvući nešto bolje. Trenutačno se za Turke sve odvija prebrzo i predaleko. Od četiri glavne zemlje u kojima žive Kurdi - Turska, Sirija, Iran, Irak - Turska, članica NATO-a koja nastoji provoditi demokratski sustav, najdublje priseže lojalnost Zapadu. Turska vlada i velik dio turskog naroda zgražaju se nad bilo kakvim sporazumom koji bi dao legitimitet onome što drže terorističkom separatističkom skupinom - PKK, Kurdska radnička stranka - čiji je čelnik, Abdulah Ocalan, svojim dolaskom u Rim stvorio krizu. Naoko spontani turski bojkot talijanske robe samo je jedan odgovor na novo odbijanje talijanske vlade da Ocalana izruči Turskoj. Jasno je, ipak, da odgovor Turske Kurdima tijekom godina nije uspio zadovoljiti interese niti jedne strane. Malo informiranih ljudi sumnja u to da Ocalanova stranka ima teroristički pedigre; održati sustavnost u antiterorističkoj politici ono je čemu SAD daje prednost nad izručenjem čelnika PKK-a Turskoj zbog suđenja. No nedvojbeno je da turska vlada nije uspjela svoj pritisak i sankcije usredotočiti na kriminalni dio od 30 posto svoje kurdske populacije. Tijekom borbe kurdskih pobunjenika, turska vojska je uništila na tisuće sela u jugoistočnoj Turskoj i pritom ubila mnogo ljudi. Srednjoj klasi Kurda koji poštuju zakone zanijekano je puno političko i kulturno očitovanje. Turske optužbe (...), da se Tursku drži izvan Europe, na veliku ljutnju Turske stoje, ali ne zbog drevne europske predrasude protiv turskih Muslimana nego zbog toga što turska vlada ne poštuje ljudska prava Kurda. Turski pritisak na Siriju, Ocalanov dugogodišnji raj, ono je što ga je predalo u ruke Italije. Njegov neočekivani dolazak potaknuo je u dijelu talijanske i njemačke vlade zamisao o pretvorbi kurdskog pitanja iz oružane borbe u svojevrsne pregovore. Zamisao je sljedeća: uništiti terorizam na jednoj razini, ojačati kurdska prava na drugoj i olakšati turski ulazak u EU, koji je sada zastao, na trećoj. Put je pun zapreka. Ako nije vjerojatno da će Ocalan sudjelovati zbog turskih prigovora njegovoj terorističkoj prošlosti, tada bi još mogao biti predmetom razgovora. Na primjer, njegovo izručenje moglo bi na neki način biti povezano s turskim poboljšanjem ljudskih prava Kurda. Moglo bi se tražiti više političkog i kulturnog prostora i više gospodarskog razvoja za Kurde koji ne pripadaju PKK-u. I uloga Kurda izvan Turske u jednoj fazi treba postati predmetom razgovora. I druge ideje 'vise' u zraku. Saveznici NATO-a koji okolišaju glede ovog pitanja, kao što to čini i SAD, Turskoj na kraju ne čine nikakvu uslugu", stoji u uvodniku lista.