IL MANIFESTO 29. XI.-SIGURNOST NA BALKANU

ITALIJA IL MANIFESTO 29. XI. 1998. Opasno proživljeno balkansko desetljeće "Kratka usporedba stanja na kraju desetljeća na Balkanu daje nam sliku koja pokazuje ulogu određene političke kulture u odnosu sigurnosti i nesigurnosti. Kosovo i mini-Jugoslavija Na Kosovu se čini da ni jedna strana nije zainteresirana za postizanje kompromisa; albanski čelnici odbili su autonomiju unutar Srbije, a čini se da je ni srpsko vodstvo nije spremno uistinu dati, neovisnost su srpski vođe odlučno odbili; podjela Kosova predmet je rasprava, no ono može dovesti do sukoba zbog krajnje različitih stajališta strana o tome kako bi se eventualno podijelio teritorij; široj autonomiji Kosova u trojnoj federaciji, više nego Srbija protivi se Crna Gora. Drugim riječima tri umiješane strane (albanska, srpska i crnogorska) ne doimlju se spremne za pronalažanje političkog rješenja, barem ne u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. One ne iskazuju nikakvo uzajamno povjerenje, ponajprije zbog napetosti i srpske represije nad albanskim stanovništvom, a koja se razvila tijekom posljednjih deset godina. Koliko srpska, toliko i albanska strana sklone su kršenju sporazuma koja je nametnula međunarodna zajednica, pa je čak i teško postignut kompromis između Miloševića i Holbrookea odlučno odbio Agani (zamjenik vođe kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove), odnosno, njega nisu odbili samo radikalni dijelovi, politički, kao što je Adem Demaqi, i vojni, kao što su OVK, i Fark Bujara Bukoshija. U međuvremenu je u Srbiji ukinuta neovisnost sveučilišta i ugušena sloboda tiska. U tim okolnostima čini se da bi jedna međunarodna vojna intervencija bila predodređena da radikalizira stanje, i da, ponajprije, kako god se to opravdavalo, učini nemogućim nalaženje bilo kakvog rješenja po kojemu bi Kosovo na bilo koji način ostalo unutar granica Srbije. U tom bi slučaju razorne posljedice mogle pogoditi 'izložena' područja kao što su Bosna, Makedonija, Albanija (i Cipar). Dakle, pokazuje se očitim kako je kosovsko pitanje već postiglo nezaobilazne geopolitičke razmjere, i da pokazuje destabilizirajući naboj prema procesu uređenja i obnove države. Bosna i Hercegovina U srpskom entitetu slika je manje mračna no što se čini, poglavito zahvaljujući činjenici da su posljednji politički izbori potvrdili postojanje već dubokih podjela. Unatoč pobjedi radikalnog nacionalista Poplašena na izborima za predsjedništvo entiteta, i skupština, i srpski predstavnik se u zajedničkom predsjedništvu nalaze na umjerenim stajalištima. Osim toga, mnogi su srpski čelnici privučeni idejom da bi mogli postati prvi Srbi uključeni u proces europske integracije kada će se potpora EU-a Bosni u cijelosti učvrstiti. Protivno tome, čini se da se prijetnje bosanskom integritetu pojavljuju posebice s hrvatske strane. Istina je da se i ovdje potvrđuje politička diferencijacija, pa je kandidat HDZ-a za mjesto u zajedničkom predsjedništvu, Ante Jelavić, izabran s tek 52 posto glasova (prije dvije godine njegov je prethodnik Zubak dobio više od 88,7 posto). Bez obzira na to, Jelavić je nacionalist i predstavlja najradikalnijeg predstavnika među članovima predsjedništva. Osim toga se stalno pojavljuju i hrvatsko- muslimanske napetosti, dok sukob koji traje na vrhu u Zagrebu po bosanski integritete djeluje sve manje ohrabrujuće. Kao zaključak, u bosanskom slučaju, budućnost države još je uvjetovana sukobom između integracije i dezintegracije. Sukobom koji se još nije konačno razriješio. Hrvatska U Zagrebu je počelo nasljeđivanje Tuđmana. Dok zemlji zbog previsoke vrijednosti mjesne valute i izostanka produktivnosti prijeti teška gospodarska kriza, skandal oko Dubrovačke banke i, potom, smrt ministra obrane Šuška, potaknuli su nemilosrdni obračun među različitim strujama HDZ-a, stranke na vlasti. Novine su nedavno izvijestile o ostavkama umjerenijih predstavnika, premda to nije potpuno točno. Primjerice, novi ministar obrane Hebrang, dogmatik koji pripada 'tvrdom' krilu HDZ-a, primoran je na ostavku jer je preozbiljno bio shvatio Tuđmanov poziv da, nakon Šuškove smrti, uvede malo reda u ministarstvu. Čineći to, on se, zapravo, sukobio s izrazito moćnim hercegovačkim lobijem, kojemu je sada na čelu mladi, ambiciozni, i beskrupulozni Ivić Pašalić. U toj se borbi nazire splet gospodarsko-financijskih interesa, sumnja u njihovu povezanost s kriminalom, no, kako bilo, povezanih s jednom moćnom skupinom koja hrvatske nacionalne interese želi odrediti prema etno-ekspanzionističkom ključu, na štetu hrvatsko- muslimanske federacije i, dakle, bosanskog državnog integriteta. Za zaključak: još postoji moćno hrvatsko vodstvo koje radi na postizanju etno-nacionalističkih ciljeva na teritoriju bivše Jugoslavije.(...) Slovenija i Moldavija Na rubu područja glavnog sukoba, i Slovenija i Moldavija nalaze se na izloženom položaju na planu sigurnosti. Dvije trećine slovenske kopnene i morske granice s Hrvatskom još su predmetom rasprave. Unatoč pokušajima posredovanja, stanje se često zaoštrava i vodi prema jakim napetostima iz kojih se još ne vidi izlaz, no koje bi Ljubljanu mogle uvući u vrtlog nacionalističkih sukoba, također, i radi ekstremizma nekih snaga koje su za sada u oporbi.(...) Sigurnost je i na rubu Balkanu daleko je od toga da bude postignuta, što može uzajamno djelovati s drugim destabilizirajućim čimbenicima", piše Stefano Bianchini.