16. XI. fr - Le Figaro -bojnik Bunel

FRANCUSKA LE FIGARO 16. XI. 1998. Bojnik Bunel protiv ujaka Sama "Špijunske su afere uvijek prilično zamršene. Njihovi su sudionici okruženi tajnovitošću, a sve je puno proturječja. No čini se da je bojnik Bunel poseban slučaj. Njegovi kolege iz Saint-Cyra i pukovnik koji je radio s njime za vrijeme Zaljevskoga rata, svi daju istu sliku toga čovjeka: 'obrazovan, zanimljiv i strastven' časnik. Zbog čega je, dakle, bojnik Bunel od te zavodljive marginalnosti otišao do neprihvatljive izdaje? Jer, njegov je čin izazvao jednodušnu osudu. (...) Čini se da je Zaljevski rat bio presudan. 'Tada je počeo zastranjivati', prisjeća se jedan pukovnik koji ga je upoznao za vrijeme toga prvog rata poslije hladnoratovskog razdoblja. Budući da Bunel govori engleski i arapski, postavljen je u samo središte francuskoga zapovjedništva. (...) Jedan časnik iz toga stožera prisjeća se: 'Mogli smo se samo radovati što imamo nekoga s njegovim kvalitetama i ponašanjem. Sudjelovao je na sastancima s generalom Schwarzkopfom. Mi smo mu vjerovali i tada naše povjerenje nije bilo iznevjereno.' Nakon što je Sadam Husein obuzdan, Bunel je jedan od petorice časnika iz toga stožera koji su dobili američko odličje. Iako je ozbiljan pri obavljanju svojih zadataka, Bunel u saudijskome glavnom gradu daje slobodu svojoj mašti pri razmišljanju o geopolitičkoj problematici. 'Blizina najviših zapovjednika malo mu je udarila u glavu', komentira jedan bojnik. Bunel je stalno bio u društvu časnika s visokim činovima, i imao dojam da je 'na ti s Poviješću'. Nakon što je bio sudionik stvaranja povijesti, poželio je i mijenjati njezin tijek. Osobito kad se čini da se ona ponavlja, kao na Balkanu. Poslije službe u obavještajnom odjelu snaga za brzo djelovanje, Bunel odlazi na bojište. Od prosinca 1995. do srpnja 1996. radi u Bosni, ali kao običan 'obavještajac' u glavnom stožeru snaga za brzo djelovanje. 'Govorio je arapski i bio je strastveni ljubitelj srednjoistočnih kultura. Završio je jordansku vojnu školu i služio kao UN-ov promatrač na Bliskom istoku', priča nam jedan viši časnik brigade 'Daguet'. (...) 'Je li on prosrpski ili proarapski nastrojen, to nije pravo pitanje. On je postao prije svega protuamerički nastrojen', kaže jedan pukovnik. Bojnik Bunel je jedan od onih koji se bune protiv hegemonije SAD-a. On oštro govori protiv te supersile koja, prema njegovu mišljenju, tjera Francusku da izdaje svoje tradicionalne saveznike i da ratuje protiv svojih prirodnih saveznika, Sadama Huseina i Slobodana Miloševića. I sigurno se upravo tu nalazi ključ za taj nevjerojatni čin. Budući da je uvjeren da je baš on u pravu, taj časnik posve zaboravlja na svoje obveze. Izdavanjem informacija Srbima, on zapravo nema osjećaj da izdaje svoju domovinu. Naprotiv, prema toj logici, on služi svojoj državi koja je sputana vezama s onom stranom Atlantika. Jer NATO i UN nisu Francuska. Ta multinacionalna čudovišta zapravo su strojevi za mljevenje država i naroda. Izgleda da sadašnje stanje svijesti bojnika Bunela, koje opisuje njegov odvjetnik, ide upravo u tome smjeru. 'Ima osjećaj krivice, uglavnom zbog toga što je vojnik, ali nije crven od stida i nema grižnju savjesti, jer njegovi su motivi bili plemeniti'. (...) 'To je učinio radi mira. Dokazujući Srbima da su planovi za bombardiranje stvarni, on je izbjegao rat i gubitak ljudskih života'. Na taj je način, navodno, Bunel pomogao Richardu Holbrookeu. Kao da NATO-ovi generali koje je američki diplomat redovito sa sobom vodio u Beograd nisu mogli srpskog Predsjednika uvjeriti da je stvar ozbiljna... Nepredvidljiv i pristran, kakav on jest, bojnik Bunel nikada nije ni smio biti dodijeljen NATO-u. Iako vojsci nedostaju časnici koji govore engleski i unatoč tome što se radilo o drugorazrednom radnom mjestu. 'Bunel je stalno pričao kako ovaj svijet ne valja i da ga treba mijenjati, ali tko bi mogao i pomisliti da će ga on jednom i poželjeti promijeniti', komentira jedan pukovnik. (...) Još prije godinu dana ta bi se afera vjerojatno riješila u tišini. Ovoga puta to je moralo osvanuti u javnosti. Pariz si nije smio dopustiti taj luksuz, aferu Bunel u američkome tisku, kao što je bio slučaj i s Gourmelonom. Bojnik Pierre-Henri Bunel nije napravio samo lošu stvar. On je izabrao i pogrešan trenutak za to', piše Arnaud de la Grange.