FR-ŠPIJUNAŽA-VOJSKA +fr 4. XI. Figaro-odavanje tajni Srbima ++FRANCUSKA+LE FIGARO+4. XI. 1998.+Političke nejasnoće+"Ako postoji neko područje u kojemu se čovjek ne može zadovoljiti +samo jednim čitanjem, to je zasigurno špijunaža.
Osim nekih +rijetkih slučajeva u kojima je novac jedini pokretač +zastranjivanja, odluka o izdaji najčešće je ideološki uvjetovana. +Ona je dio angažmana, pretpostavlja odgovornost, a uključena je i +savjest.+Daleko smo od lažnog romantizma koji obično okružuje nestale +vojnike ili instant-Mate Hari. Tko bi mogao braniti bojnika Bunela +ako se pokaže da su opravdane optužbe protiv njega? Čini se da je +kriv jednostavno zbog svoje dvostruke vjernosti - svojoj zemlji i +onoj za koju čovjek odluči da će joj biti vjeran. Prva je vjernost +dužnost, a ona druga izdaja i kršenje prisege.+Na žalost, neprijeporno je i to da taj bojnik donekle može pronaći +opravdanje za svoju izdaju u uspomenama kojima je zadojena +francuska vojska. A solidarnost po oružju sa Srbima iz dva svjetska +rata, mržnja prema muslimanima zbog jednog izgubljenog rata (onoga +u Alžiru) i uvjerenje da je radikalni islamizam u porastu u većem
FRANCUSKA
LE FIGARO
4. XI. 1998.
Političke nejasnoće
"Ako postoji neko područje u kojemu se čovjek ne može zadovoljiti
samo jednim čitanjem, to je zasigurno špijunaža. Osim nekih
rijetkih slučajeva u kojima je novac jedini pokretač
zastranjivanja, odluka o izdaji najčešće je ideološki uvjetovana.
Ona je dio angažmana, pretpostavlja odgovornost, a uključena je i
savjest.
Daleko smo od lažnog romantizma koji obično okružuje nestale
vojnike ili instant-Mate Hari. Tko bi mogao braniti bojnika Bunela
ako se pokaže da su opravdane optužbe protiv njega? Čini se da je
kriv jednostavno zbog svoje dvostruke vjernosti - svojoj zemlji i
onoj za koju čovjek odluči da će joj biti vjeran. Prva je vjernost
dužnost, a ona druga izdaja i kršenje prisege.
Na žalost, neprijeporno je i to da taj bojnik donekle može pronaći
opravdanje za svoju izdaju u uspomenama kojima je zadojena
francuska vojska. A solidarnost po oružju sa Srbima iz dva svjetska
rata, mržnja prema muslimanima zbog jednog izgubljenog rata (onoga
u Alžiru) i uvjerenje da je radikalni islamizam u porastu u većem
broju država u svijetu miješaju se, a iz svega se rađa opraštanje
Srbima i najgorih stvari koje čine.
U stvari, ono što najviše muči takve duhove jest sam sastav Europe.
Oni ne prihvaćaju mogućnost da u srcu Staroga Kontinenta nastane
država, Bosna, u kojoj će prevladavati muslimani, pa makar oni bili
na glasu kao umjereni. Oni strahuju da će, kao u igri domina, odmah
poslije toga nastati i velika Albanija, još jedna muslimanska
država. I prednost daju ubojicama, umjesto ljudima čija je jedina
krivnja to što bi mogli biti 'drukčiji'.
Takvi su vojnici. Oni vole jasne odluke i precizne zapovijedi. Oni
su tu zato da postignu ciljeve koje im odrede političari. A ovi su
jako dugo prednost davali nejasnoćama. I trebalo je da Jacques
Chirac postane predsjednikom Republike kako bi se dokrajčila
srpska drskost i dugo razdoblje mitterrandovske popustljivosti
prema Srbiji.
Ali danas se ne zna baš točno je li zadatak ekspedicijskih postrojba
na području bivše Jugoslavije samo odvajanje zaraćenih strana ili
istinsko nametanje mira. A vidi se i da francuska vojska nema jasne
zapovijedi za uhićenje ratnih zločinaca među bosanskim Srbima u
područjima pod svojim nadzorom. Pogreška bojnika Bunela djelomice
je uzrokovana i tim nejasnoćama.
No, nije to nikakvo opravdanje, to samo donekle sve objašnjava. Jer
politika ništa ne dobiva održavanjem mutne situacije. Na taj se
način politika odvaja od naroda. Javnost, koja je vidjela tolike
srpske zločine, s pravom se čudi, primjećujući da se gospoda
Mladić, Karadžić i Milošević i dalje mogu razmetati. No, ovoga se
puta ne radi o običnim uspomenama, nego o pravom sjećanju", piše
Michel Schifres.