fr-liberation 3.11.bunel i nato

FRANCUSKA LIBERATION 3. XI. 1998. Loš glas "Ako su optužbe kojima ga tereti sudac Thiel utemeljene - a čini se da bi mogle biti - zapovjednik Pierre Bunel sagriješio je prema Francuskoj. Francuskoj diplomaciji koja je u stalnom traženju vjerodostojnosti, nije trebala takva špijunska afera u korist srbijanskog režima. Smiješno može biti velik nedostatak. A gledajući unatrag, može se reći kako je za jednu zemlju smiješno da prijeti Miloševiću zračnim napadima, dok istodobno časnik te zemlje daje podatke beogradskom gazdi o odabranim ciljevima. Za Pariz je stvar to neugodnija što samo može još više pokvariti loš glas koji francuska vojska uživa u bivšoj Jugoslaviji, a napose kod američkih i britanskih služba. Sve je već rečeno i napisano o prosrpskim osjećajima nekih naših časnika naslijeđenim iz daleke prošlosti, koji su, nedvojbeno, potvrđeni nekim tragovima kolonizacije. Stožer je, kao i obično, odgovorio negodovanjem. Nesporazum je, kažu, izazvan željom viših časnika da što više zaštite živote Francuza. U vrhu se čak govorilo, barem u doba Mitterranda, da je ako se vodi istraga o 'srpskoj vezi', bolje obratiti se Elizejskoj palači nego stožeru. Međutim, problem nije riješen nakon 1995. Jacques Chirac je jamačno pokazao neuobičajenu odlučnost prema bosanskim Srbima. No zone sumraka ipak nisu nestale. Osobito kada je riječ o velikim ratnim zločincima među bosanskim Srbima koji i dalje mirno žive na području koje nadzire francuska vojska, dok britanske snage, primjerice, nisu oklijevale poduzeti veća uhićenja. Šapuće se da se Pariz obvezao da će zatvoriti oči na kretanje Mladića i Karadžića u zamjenu za slobodu dvojice svojih pilota koji su srušeni nad republikom srpskom u Bosni. Ponekad bi se moglo pomisliti da je naklonost nekih vojnih dužnosnika uistinu u dosluhu sa šutljivim razumijevanjem političara", piše u uvodniku Jacquesa Amalrica.